U Beirutu, 21. rujna, Nagrada Samir Kassir 2026.* nagradila je pet novinarskih radova koji osvjetljavaju često nevidljive stvarnosti. Prisilna preseljenja, govor mržnje, pristup osnovnim uslugama, nestala djeca ili nejednakosti u zatvoru su u središtu tema ukorijenjenih u svakodnevici, iza kojih se ocrtavaju pukotine cijele regije. Nagrađene teme posebno pričaju o tome što te krize mijenjaju u životima onih koji ih trpe i što novinarski rad omogućuje da se otkrije.
Svakog četvrtka, 22-med otvara svoje stranice mediju iz mediteranskog bazena i objavljuje, u cijelosti, jedan od njegovih članaka. Istraga, reportaža ili priča za otkrivanje drugih uredničkih izbora, drugih načina pričanja o Mediteranu. Za otvaranje ove rubrike, redakcija iznimno čini korak u stranu. Smjer Libanon, s člankom posvećenim nagradi Samir Kassir, koja svake godine nagrađuje rad novinara posvećenih slobodi tiska.
Autor: Edward Sfeir
Za svoje 21. izdanje, natječaj koji organizira Delegacija Europske unije u Libanonu i Fondacija Samir Kassir primio je 300 prijava iz jedanaest zemalja Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Zaljeva. Sudjelovanje dolazi u trenutku kada je sloboda tiska i dalje krhka u velikom dijelu regije. U Libanonu, gdje se nagrada organizira, ona zauzima posebno mjesto.
„Sloboda izražavanja je vrijednost koja Libanon razlikuje od mnogih zemalja u regiji. To je zemlja koja je doživjela toliko drama, toliko nevolja i koja se i dalje suočava s mnogim poteškoćama, tvrdi Ayman Mhanna, izvršni direktor Fondacije Samir Kassir. Bez slobode izražavanja, ne možemo postavljati pitanja koja ljute. Ne možemo istraživati duboke razloge naše ekonomske nelagode, naše sigurnosne nelagode. Samo slobodan tisak i slobodno izražavanje mogu zaista tražiti odgovornost od onih koji su godinama na vlasti, kontroliraju naše živote i nikada nisu bili zabrinuti, ni od strane pravosudnog procesa, ni od strane političkog procesa. Ostaje nam samo sloboda izražavanja!”
Šator kao adresa
U Palestini, Ahmad Al-Agha, dobitnik ex æquo u kategoriji Članak mišljenja, u La tente priča o iskustvu preseljenja u Gazi. Objavljen na Raseef22 u veljači 2026., njegov tekst opisuje što znači gubitak stana i privatnog prostora. Malo po malo, broj dodijeljen šatoru za primanje pomoći zamjenjuje adresu, dom i osjećaj pripadnosti. Prisilno preseljenje tada poprima vrlo konkretnu dimenziju. Ova reportaža također pokazuje što novinarstvo može donijeti u priču o krizi. Izvještavanje o činjenicama, ali i dokumentiranje konkretnih posljedica na one koji ih proživljavaju.
Riječi koje dijele
Fatima Ahmad, dobitnica ex aequo u istoj kategoriji, zanima se za fragmentaciju sirijskog društva. U svom članku Sjemenke mržnje, žetva rana, objavljenom na Sot-Sy, analizira kako jezik i identiteti mogu postati instrumenti isključenja i optuživanja. Novinarka zagovara obrazovanje za poštivanje različitosti i dijalog kao sredstva za očuvanje pluralizma tijekom političke tranzicije u Siriji.
Kada toaleti postanu pitanje prava
U Iraku, Mariya Talal Al-Samarrai se bavila vrlo svakodnevnim problemom: pristupom žena sigurnim i čistim toaletima u školama, sveučilištima i radnim mjestima. U svojoj istrazi Ne pijte vodu prije izlaska... U potrazi za ženskim toaletima u Iraku, objavljenoj na Jummar, pokazuje posljedice nedostatka prilagođenih objekata na zdravlje, privatnost i dostojanstvo žena, ali i na njihov pristup obrazovanju i zapošljavanju. Istraga omogućuje mjerenje običnog problema koji javne politike lako mogu zanemariti. Individualno iskustvo tada postaje kolektivno pitanje: koje infrastrukture društvo mora uspostaviti kako bi svima omogućilo da studiraju i rade u dostojanstvenim uvjetima?
Istraživanje za pronalaženje nevidljivih
U Siriji, Ali Al-Ibrahim i Mais Katt su se zainteresirali za sudbinu djece zatvorenika pod režimom Bašara al-Asada. Ukradena djeca Sirije, istraživanje koje je provela Sirijska jedinica za istraživačko novinarstvo s nekoliko međunarodnih medija, otkriva sustav u kojem su djeca navodno bila smještena u domove i odvojena od svojih obitelji. Opseg istrage zahtijevao je suradnju nekoliko organizacija i medija, sposobnih za razmjenu informacija preko granica. Dokumenti, svjedočanstva i podaci omogućili su pronalaženje tragova neke djece, rekonstruiranje putanja i ispitivanje odgovornih institucija. Metoda posebno prilagođena slučaju čije implikacije daleko nadilaze Siriju i koju bi izolirani medij teško mogao u potpunosti obuhvatiti. Također, ovo je drugi put da je Ali Al-Ibrahim nagrađen nakon što je osvojio nagradu 2019. godine.
Iza zidova
U Libanonu, Antoni Barakat se zainteresirao za zatvor Roumieh, jedan od najvećih u zemlji. Njegov izvještaj Dva zatvora Roumieh, emitiran na Naqd Media, ističe razlike u tretmanu zatvorenika, pojave korupcije i privilegija, kao i problematično suživota odjela za maloljetnike s zatvorom za odrasle. Izvještaj je također dobio Nagradu studenata, koju dodjeljuje žiri libanonskih studenata novinarstva i komunikacija. Ovaj rad omogućuje uvid u svakodnevno funkcioniranje zatvorene institucije i otkriva nejednakosti koje mogu ostati nevidljive iza njezinih zidova. Novinarstvo tada omogućuje pogled unutar sustava čija javnost obično vidi samo vrata.
Teme koje nadilaze granice
« Vjerujem da je sloboda izražavanja diljem svijeta pomalo ugrožena, kako u Europi, tako i na Bliskom istoku, te u drugim zemljama », izjavila je Sandra De Waele, veleposlanica Europske unije u Libanonu. « I jasno je da, kako bismo imali istinski demokratska društva gdje možemo postavljati pitanja o načinu na koji vladajući, vlada upravljaju stvarima, sloboda izražavanja i tisak su zaista ključni. »
Izdanje 2026. također pokazuje raznolikost pogleda na regiju. Među 300 prijava bilo je 194 istraživačkih radova, 66 članaka mišljenja i 40 audiovizualnih reportaža. Iza različitih političkih i društvenih konteksta, mnoge teme odjekuju: prisilna preseljenja, diskriminacija, pristup javnim uslugama, sjećanje na nestale, prava zatvorenika ili govor mržnje. Lokalne stvarnosti koje ne prestaju na granicama.
U Libanonu, ova sloboda pripovijedanja i istraživanja također je popraćena raspravom o odgovornosti medija. « Sloboda izražavanja u Libanonu je neophodna. Naša zemlja je poznata u regiji po ovoj slobodi izražavanja. Stoga se sve više držimo ove slobode, ali istovremeno govorimo o "odgovornoj" slobodi koja se bori protiv lažnih informacija, ali istovremeno i protiv govora mržnje koji ima destruktivne učinke na naša društva », naglašava Elissar Naddaf, izvršna direktorica Télé Liban, libanonske nacionalne televizije.
Nagrađeni radovi ove godine uklapaju se u poseban kontekst. No, pitanja koja postavljaju često odjekuju i drugdje u regiji. Upoznavanje s njima izvan zemlje u kojoj su dokumentirani također omogućuje suočavanje iskustava i odgovora. Na razini Mediterana, širenje ovih priča omogućuje drugačiji pogled na stvarnosti koje granice nastoje izolirati.
* Novinar, pisac i povjesničar francusko-libanonskog podrijetla, Samir Kassir rođen je 1960. u Bejrutu. Suradnik, između ostalog, L’Orient-Le Jour i Le Monde diplomatique, branio je slobodu izražavanja i neovisnost Libanona. Ubijen je 2. lipnja 2005. u Bejrutu eksplozijom bombe postavljene ispod njegova automobila. Iste godine, Europska unija je ustanovila Nagradu Samir Kassir za slobodu tiska, koja se od 2006. dodjeljuje novinarima s Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Zaljeva.
