Izrael

Drevne sorte grožđa na ispitu klime

U Avdatu, na visinama Negeva, izraelski istraživači uspjeli su uzgojiti sorte vinove loze koje su se uzgajale u regiji prije gotovo 1.500 godina. Nakon što su pronašli njihov DNK u drevnim sjemenkama, ponovno su zasadili njihove potomke i proizveli vino koje je iznenadilo stručnjake. No, iza ovog arheološkog eksperimenta krije se i drugi izazov, pronaći sorte sposobne izdržati klimatske promjene.

Tijekom iskopavanja provedenih između 2017. i 2019. godine, otkrivene su karbonizirane sjemenke grožđa iz 7. stoljeća. Identificirane su dvije drevne sorte: Syriki, s crnim grožđem, i Ba’ar, korištena za proizvodnju bijelog vina. Jedan od istraživača proučavao je količine sjemenki prisutnih u različitim arheološkim slojevima kako bi rekonstruirao uspon i pad vinske industrije u Negevu u bizantskom razdoblju. Tragovi ove poljoprivrede još su brojni u dolinama i otvorenim prostorima, gdje posebno opstaju brojni vinski tisci. Stara vinska industrija tako je sastavni dio arheološkog krajolika.

Jedinstveno arheološko otkriće

„Sjemenke su poslane na Sveučilište u Haifi. Istraživači su utvrdili da su dovoljno dobro očuvane da bi se pokušalo izvući DNK. Dodatna istraživanja omogućila su karakterizaciju ovog grožđa i identifikaciju kao naslijeđenih sorti iz južnog dijela Izraela. Nakon dugog procesa, uspjeli smo pronaći njihove izravne potomke. Jedan od njih odgovara sorti koja se danas nalazi u Grčkoj“, izjavio je za Itonnews arheolog Lior Schwimer iz Izraelske uprave za prirodu i parkove.

Zatim su istraživači uzeli reznice i ponovno ih zasadili, bez gnojiva, tamo gdje su sjemenke otkrivene: u blizini špilje smještene samo nekoliko metara od drevnog poljoprivrednog imanja iz bizantskog razdoblja. Koristili su drevne metode, oslanjajući se na raspored poljoprivrednih parcela iz tog vremena. 

„Paralelno, započeo sam iskopavanja na lokaciji s kolegom iz Izraelske uprave za antikvitete i otkrili smo veliki tisak sposoban proizvesti oko 6.000 litara dnevno“, kaže Lior. Tim tada primjećuje da se reznice razvijaju mnogo brže od europskih sorti. „Ubrali smo oko 400 kilograma grožđa iz dvije glavne sorte i povjerili ih dvama proizvođačima koji rade prema prirodnim metodama. Nisu dodali ni sumpor ni kiseline. Grožđe je ostavljeno s kožom kako bi prirodni kvasci spontano pokrenuli fermentaciju“, priča Lior.

Prve boce iznenađuju

Pri otvaranju prvih boca, rezultat iznenađuje. Vino je dobro, malo drugačije, voćnije i s prilično visokim postotkom alkohola. „Od tada redovito otvaramo bocu kako bismo promatrali njegov razvoj. Vino se mijenja čak i nakon što je stavljeno u boce“, nastavlja Lior.

Redovito, vino kušaju novinari, vinari i profesionalci iz sektora kada posjete lokaciju. Syriki je također poslan sommelierima u Tel-Aviv, koji su ga vrlo povoljno prihvatili. Podsjeća na crne sorte poput Carignana, Grenachea ili Syraha, s voćnim i blagim profilom, obilježenim crvenim voćem i određenom alkoholnom bogatstvom. «Uspjeli smo rekonstruirati dio procesa iz bizantskog doba reproducirajući nekoliko metoda uzgoja kako bismo proizveli vino koje je izvrsno», ponosno ističe Lior.

Vrućina mijenja pravila igre

Istraživači se nadaju da bi ove sorte mogle doprinijeti razvoju vinogradarstva bolje prilagođenog vrućini i suši. Povijest njihovog uzgoja u Negevu hrani tu nadu. U bizantsko doba vinogradarstvo je bilo glavna ekonomska aktivnost u Negevu. Prema Lioru, oko 100 000 poljoprivrednih terasa bilo je obrađeno u 6. stoljeću u regiji. Pustinja prima manje od 100 milimetara kiše godišnje. Ipak, tisuće dunama* bile su posvećene vinogradima, s desecima preša i značajnim proizvodnim postrojenjima. Neke procjene govore o proizvodnji koja bi mogla doseći milijun litara vina godišnje. Da bi se uspjelo proizvesti vino u toj mjeri u pustinji, bilo je potrebno izgraditi izuzetno složene sustave s kanalima i infrastrukturom koja je omogućavala prikupljanje i korištenje svake kapi kiše...

Osim povijesnog i arheološkog interesa, Liorov projekt mogao bi imati značajan utjecaj u kontekstu klimatskih promjena. Prema njemu, ove drevne sorte dokaz su da je moguće razviti vinogradarstvo otpornije na visoke temperature, sušu i ekstremne vremenske uvjete.

Međutim, istraživanja se ne oslanjaju samo na arheološke ostatke. Ona se također temelje na poljoprivrednim znanjima prenesenim u regiji, posebno unutar beduinske zajednice. «Beduini iz regije ispričali su mi kako su nekada čuvali vinograde od ptica. Sjedili su pored parcele s užetom vezanim za dva komada metala. Svaki put kad bi ptica sletjela, povukli bi uže i to bi proizvelo veliku buku — 'paf!' — i ptica bi odletjela. To je bila kao neka vrsta zvučnog strašila. Također su koristili golubiji gnoj kao gnojivo, tradicionalnu poljoprivrednu praksu koja je još uvijek poznata u regiji», objašnjava Lior. 

Proizvodnja izvan Avdata

Lior smatra da bi njegova istraživanja mogla, za nekoliko godina, predstavljati veliki napredak za vinsku industriju u Izraelu i svijetu. Nekoliko vinograda u regiji sada želi proizvoditi ove sorte. Istraživači se nadaju da će prve boce moći prodati javnosti u Avdatu već sljedeće godine, prije nego što razviju njihovu komercijalizaciju u roku od tri do četiri godine. «Prošao sam Negev pješice deset godina. Poznajem sve niše, svaki kutak. Ovo iskustvo učinilo je sve to izuzetno živim za mene. Imam beskrajno divljenje prema starima koji su ovdje stvorili nešto prekrasno; uspjeli su proizvesti vino u pustinji i plasirati ga sve do Rima», zaključuje on.

U Avdatu, iskustvo se sada nastavlja izvan povijesne rekonstrukcije. Ostaje za vidjeti kako će se ove stare sorte ponašati kada napuste eksperimentalne parcele i budu uzgajane u većem obimu. Interes koji su pokazali vinogradi u regiji predstavlja prvi korak. Ako se rezultati viđeni u Avdatu potvrde i drugdje, ove davno zaboravljene sorte mogle bi pronaći novo mjesto u modernom vinogradarstvu suočenom s višim temperaturama i sve rjeđom vodom.

* Jedinica površine koja se još uvijek koristi, posebno u Izraelu i u nekoliko zemalja Bliskog istoka. U trenutnom izraelskom sustavu, 1 dunam = 1 000 m²

Arheološko nalazište Avdat
Arheološko nalazište Avdat © Izraelska uprava za prirodu i parkove

Dr. Lior Schwimmer je izraelski arheolog i voditelj baštine za južni okrug pri Izraelskoj upravi za prirodu i parkove. Dr. Schwimmer vodi posjete i istraživačke projekte u nacionalnom parku Avdat, a njegov rad spaja arheološka istraživanja, očuvanje baštine i podizanje svijesti javnosti, čime doprinosi povezivanju antičke prošlosti Negeva s trenutnim naporima za oživljavanje njegove poljoprivredne baštine.

Naslovna fotografija: © Izraelska uprava za prirodu i parkove