Dok Mediteran koncentrira klimatske ranjivosti i antropogene pritiske, prije dva mjeseca u Nici (9. do 13. lipnja 2025.) održana je 3. Konferencija UN-a o oceanu koja je vidjela mnoštvo lokalnih, znanstvenih i građanskih inicijativa u svim relevantnim područjima. Suočeni s tim očekivanjima i brojnim vrlo konkretnim prijedlozima, summit je ratificirao nekoliko diplomatskih obveza koje su smatrane previše skromnima s obzirom na hitnost, ostavljajući okus nedovršenosti onima koji svakodnevno djeluju na terenu.
Ovaj članak je sažetak serije objavljene u 22-med u lipnju 2025 posvećene UNOC3. Izvorna 4 članka možete pronaći u temi Krhki svijet na 11 jezika korištenih na stranici.
Mediteran, zatvoreno more među najzagađenijima na svijetu, koncentrira sve pritiske: plastika, prekomjerni ribolov, betonizacija obale, invazija egzotičnih vrsta, porast razine mora. Uoči 3. Konferencije Ujedinjenih naroda o oceanu, nekoliko obalnih država iznijelo je zabrinjavajuće stanje.
More u pregrijavanju, države zaostaju
U Tunisu se svake godine u more ispušta gotovo 500 000 tona plastike. Alžir se bori protiv zagađenja naftom i prekomjernog ribolova. Španjolska množi "crne zastave" na svojim plažama. Liban još uvijek ispušta 85% svojih otpadnih voda bez obrade. Italija se suočava s političkom inertnošću, dok se Turska muči da zaboravi katastrofu mucilaga iz 2021. Suočeni s ovim alarmantnim činjenicama, obveze preuzete prije summita bile su vrlo kontradiktorne. Dok su neke zemlje razvile nacionalne strategije (Tunis, Alžir), druge, poput Italije ili Izraela, ostale su suzdržane. Francuska, domaćin summita, istaknula je svoje znanstvene projekte (PHAROS, ADEN-Med) i klimatske politike koje se provode u Južnoj regiji. U Nici su mnoge mediteranske vlade podsjetile na svoje nacionalne prioritete: Grčka inzistira na ratifikaciji ugovora BBNJ, Liban na upravljanju otpadom, Italija na vodnoj suradnji. No odgovori često ostaju sektorski, bez integrirane strategije za ovo zajedničko more.
Građanske glasove nude konkretna rješenja
Nasuprot tim državnim sporima, građanske, znanstvene i udruge glasovi su se pojavili s novom snagom. Corlie Glémas, mlada terenska glasnica, putovala je mediteranskom obalom kako bi prenijela glas ribara, instruktora i nevidljivih stanovnika velikih pregovora. Podržana od strane Pure Ocean i Watch the Sea, ona je utjelovila ovu građansku volju za ljudskijom vladavinom povezanoj s lokalnim stvarnostima. MerTerre, putem svoje direktorice Isabelle Poitou, zalagala se za umrežavanje podataka prikupljenih iz otpada. Sa svojom platformom Zéro Déchet Sauvage, brani rigoroznu participativnu znanost koja je upotrebljiva za donosioca odluka. Natalie Quévert iz Sea Indexa predstavila je prvi neovisni alat za procjenu utjecaja na okoliš luksuznih jahti, kako bi potaknula brodovlasnike i luke da favoriziraju manje zagađujuće brodove. „Ne ukazujemo prstom. Predlažemo neutralnu matricu za informirane izbore,” sažima ona. Uoči summita, na staroj luci u Marseilleu, znanstvenici, industrijalci i udruge nautičara predstavili su plod petogodišnjeg istraživanja za dekarbonizaciju nautičkog sektora. Hibridni električni kompleti omogućuju smanjenje ispuštanja zagađujućih motora plovila za rekreaciju manjih od 12 metara, što čini 90% flote od 428 000 jedinica koja plovi francuskom mediteranskom obalom. Ovi prototipovi, sufinancirani od strane Južne regije, omogućuju realističnu tranziciju, uz kontrolirane troškove, i mogli bi se generalizirati već sutra. Dominique Robin (AtmoSud), Michel Lamberti (Nautička federacija) ili Cyprien Fontvieille (Neede) pozivaju na specifičnu regulativu za obalnu zonu od 300 metara, ključnu za bioraznolikost.
Obećanja… i frustracije
Summit u Nici, iako je okupio više od 120 zemalja i omogućio diplomatske napretke (ugovor protiv plastike potpisan od strane 95 država, digitalni koridori, mreža zelenih luka), ostavlja osjećaj nedostatnosti. „Srećom, postoje lokalne akcije, jer ovakvi summitovi ne rezultiraju ničim konkretnim,” odlučuje Renaud Muselier, predsjednik Južne regije, koji ističe pionirsku ulogu u elektrifikaciji luka, zaštiti posidonije ili podršci održivoj nautičkoj industriji. Njegov potpredsjednik zadužen za pomorsku komisiju, Christophe Madrolle, pozdravlja povećanje utjecaja znanstvenika u raspravama, ali upozorava: „Sada je potrebno hitnost pretvoriti u odluke.”
Jer razlika je očita. Na terenu, građani djeluju, nevladine organizacije inoviraju, lokalne vlasti eksperimentiraju. No na summitu, obveze ostaju slabo obvezujuće. Kao što ističe Adrien Piquera (Nature Peinture) koji žali: „Potpisali smo deklaraciju o plastici, ali bez Sjedinjenih Država, Kine ili naftnih monarhija. Potreban je pravi zakon o oceanima.” Ovaj glas dijeli i Anne Claudius-Petit, predsjednica Parka Camargue, koja upozorava na ranjivost delti pred porastom razine mora. I zaključuje: „Ovaj summit je omogućio uspostavljanje tehničkih saveza. Sada ih treba konkretizirati.”
Mediteran, ova otvorena laboratorija, ostat će strateški izazov. Zajedničko more s isprepletenim sudbinama. UNOC3 je to podsjetio. No, kako bi se promijenila situacija, glasovi teritorija moraju prestati biti šapti u diplomatskoj buci.
Fotografija naslovnice: Velika eksperimentacija u Marseilleu © DR