Područje pati od oružanih sukoba i ponekad bratoubilačkih ratova, čije su glavne žrtve često civili prisiljeni pobjeći u susjedne zemlje. Većinu vremena s djecom, moraju se suočiti s mnogim izazovima, od jezične i kulturne barijere, do straha od protjerivanja zbog nedostatka identifikacijskih dokumenata. Dodaju se nedostatak medicinskih usluga i teškoće u školovanju djece. Kako bi im pomogla, Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) stvorila je novu vezu s ciljem olakšavanja postupaka registracije za nove izbjeglice. I neke egipatske nevladine organizacije uspostavile su partnerstva s poslovnim ljudima iz privatnog sektora kako bi im pomogle u integraciji.
Egipat također pruža utočište više od 756 000 izbjeglica i tražitelja azila iz 62 različite nacionalnosti, što predstavlja povećanje od 24% tijekom posljednjih sedam godina. U travnju prošle godine, egipatski premijer Mostafa Madbouli procijenio je direktni trošak pružanja pomoći više od 9 milijuna ljudi, izbjeglica i stanovnika koji trenutno borave na teritoriju, na više od 10 milijardi dolara godišnje. Iako je egipatska vlada pooštrila pravila pružanja pomoći i regulacije, suradnja se nastavlja između egipatske vlade, UNHCR-a i nevladinih organizacija kako bi se osiguralo bolje životne uvjete izbjeglicama i imigrantima koji trenutno borave u Egiptu. S druge strane, nevladine organizacije ulažu maksimalne napore kako bi pružile osnovne usluge i pružile prilike za zapošljavanje izbjeglicama te im pomogle u integraciji.
Tijekom proteklih mjeseci, većina tražitelja azila dolazi iz Sudana, Sirije i, u manjoj mjeri, Južnog Sudana, Eritreje, Etiopije, Jemena, Somalije i Iraka. Međutim, pooštravanje pravila i istek roka za dobivanje izuzeća (ekvivalent boravišne dozvole), 30. rujna ove godine, od strane Glavnog upravnog ureda za putovnice i imigraciju, izaziva strah od velikih valova protjerivanja. Sudan je posebno pogođen novim izazovima.
Patnje i prepreke
Gospodarski i sigurnosni uvjeti stavljaju izbjeglice pod ogroman pritisak. Skup život i slabe mogućnosti zapošljavanja također povećavaju njihov stres i patnju.
Safaa Ali (njezino ime je promijenjeno radi zaštite identiteta), Palestinka izbjeglica, također se boji biti protjerana iz Egipta zbog kršenja "boravišnih propisa". „Bojim se za budućnost svoje djece jer ne znam kamo ću dalje?“: ovim kratkim riječima Safaa otkriva detalje svoje trenutne patnje, ističući da je bila prisiljena napustiti svoj grad u četvrti Tal al-Hawa u Gazi jer je rat uništio njezinu kuću i njezin suprug je izgubio posao. Naglašava da je u Egipat ušla preko prijelaza Rafah prije otprilike tri mjeseca sa svo troje djece, od kojih je najmlađe dijete staro godinu dana.
Safaa nastavlja: „Stigla sam u Egipat bez putovnice ili osobnih dokumenata, imala sam samo 500 dolara kod sebe. Čim sam stigla, dobila sam službeni ulazni dokument dok sam čekala svoju novu putovnicu palestinskog veleposlanstva u Kairu. Zatim sam otišla u Odjel za putovnice i imigraciju kako bih prenijela pečate na novu putovnicu, ali bila sam iznenađena obaveznim plaćanjem od 7.900 egipatskih funti (147,74 eura) za provedbu postupaka za mene i moju djecu.“
Što se tiče Osmana Nabil, Sudanca koji je pobjegao od rata u Kartumu, stigao je u Egipat sa nekoliko svojih bliskih. Dobivanje zakonitog boravišta i dokumenata koji mu daju status izbjeglice bilo je komplicirano i izvor stresa. "UNHCR čini sve što je u njegovoj moći kako bi olakšao postupke. No, s obzirom na veliki broj izbjeglica, ti postupci traju dugo. Otišao sam u ured UNHCR-a u Egiptu kako bih legalizirao svoj status. Postupak je trajao više od godinu dana kako bih dobio financijsku pomoć od 500 egipatskih funti (9,30 eura) mjesečno. Zbog toga sada radim dva posla zbog povećanja troškova života," dodaje on.
UNHCR je započeo svoju misiju u Egiptu 1954. godine. Kako bi se nosio s porastom novih izbjeglica u Egiptu od 2023. godine, ova agencija je prilagodila svoje alate i stvorila novu internetsku poveznicu s ciljem olakšavanja postupaka registracije za nove tražitelje azila, posebno Sudanaca koji prvi put dolaze.
Pravo na obrazovanje
S njihove strane, egipatske nevladine organizacije pomažu izbjeglicama u integraciji. To je slučaj s Centrom obrazovanja Ard El Lewaa, osnovanog 2010. godine u Imbabi. Pruža mogućnost djeci izbjeglicama da pohađaju školu dok istovremeno osigurava tečajeve arapskog jezika za one koji nisu Arapi. Mennallah Mohamed Mennallah, njegov direktor, ističe: „Imamo djecu iz sedam nacionalnosti - iz Sudana, Eritreje, Etiopije, Čada, Somalije, Jemena i Somalije. Naš je cilj uvijek osigurati jednak pristup kvalitetnom obrazovanju za svu djecu i mlade izbjeglice, bez obzira na pravni status, spol ili invaliditet“.
Misija Centra za obrazovanje Ard El Lewaane ide dalje, pružajući psihološku podršku učenicima koji pate zbog svojeg egzila*. Također prihvaćamo djecu bez identifikacijskih dokumenata kako bi mogli nastaviti svoje obrazovanje bez čekanja postupaka UNHCR-a koji traju više od godinu dana. Broj učenika u našem centru premašuje 400 osoba i primamo simboličan iznos od izbjeglica za plaćanje najamnine i plaća nastavnika", ističe Mennallah Mohamed Mennallah.
Privatni sektor također nije zanemaren
Inicijative su također pokrenuli neki poslovni ljudi, posebno kako bi omogućili zapošljavanje i obuku izbjeglica kako bi se mogli integrirati. Tako je postignut sporazum između udruge "Inicijative za izbjeglice u Egiptu" i Egipatskog radničkog kompleksa (vrste sindikata radnika). U okviru ove inicijative, veliki Kompleks je pružio prilike sirijskim izbjeglicama koje žele ulagati i angažirati se, posebno u područjima poljoprivrede, usluga, malih trgovina na ulici i obrazovanja.
Fotografija naslovnice: @Mennallah Mohamed Mennallah