Glavno močvarno područje Grčke, na sjeveroistoku zemlje uz tursku granicu, delta Evrosa vidi kako se njezina ravnoteža narušava pod utjecajem klimatskih promjena i nedostatka javnog upravljanja. Divlji konji umiru zbog nedostatka slatke vode, dok ribari i stočari padaju u siromaštvo. Udruge i stanovnici upozoravaju na hitnost obnove nasipa uništenog 2014. godine, jedino trajno rješenje za zaustavljanje degradacije ovog područja.
Indeks IA: Knjižnica mediteranskih znanja
U delti Evrosa divlji konji zarobljeni su sušom i neaktivnošću
22-med – studeni 2025
• U delti Evrosa, u Grčkoj, pucanje nasipa 2014. godine uzrokovalo je promjene u hidrologiji i osudilo divlje konje da piju vodu koja je postala slana.
• Udruge, ribari i stočari upozoravaju: bez hitne popravke, ekosustav, lokalna ekonomija i životinje ostat će u opasnosti.
#grčka #biodiverzitet #suša #klima #voda #konj #delta #ekosustav #mediteran
Zbog svoje pozicije, na spoju rijeke i mora, delta Evrosa predstavlja prostrano vlažno stanište važno za regionalnu biodiverzitet. No, posljednjih godina, ovaj ekosustav, iako zaštićen, izložen je postupnoj degradaciji čija se najflagrantnija manifestacija može vidjeti u delti Ainisi, području od oko 18 000 hektara gdje žive divlji konji. Pucanje nasipa 2014. godine, uslijed jakih vremenskih nepogoda, trajno je narušilo hidološku ravnotežu: slatka voda više se ne može zadržati, otječe prema moru i postupno dopušta slanoj vodi da zauzme unutrašnjost zemlje.
Divlji konji osuđeni na pijenje slane vode
U prvom trenutku, ekosustav se nekako odupirao. No, u posljednje dvije godine, kombinacija dugotrajne suše, smanjenih padalina i visokih temperatura ispraznila je posljednje zalihe slatke vode. Izolirani u srcu delte Ainisi, divlji konji su se našli bez pristupa sigurnoj pitkoj vodi. Prisiljeni su piti sve slaniju vodu, razvili su teške zdravstvene probleme, što je dovelo do ponovljenih smrti.
„Ove godine pet divljih konja je umrlo, kao i prošle godine. Tijekom tog razdoblja, mi, kao Udruga Delta Ainisi, volonterski smo pomagali u pokušaju spašavanja životinja. Na početku smo vodu prenosili u kantama i prebacivali je s druge strane našim čamcima, jer nema pristupnog puta za konje koji su zarobljeni unutar delte. Sami smo izgradili improvizirane rezervoare kako bi mogli piti“, objašnjava predsjednik udruge, Nikos Mousounakis.
Pod pritiskom volontera, lokalne vlasti konačno su intervenirale, ali djelomično. Općina Alexandroupoli i regija Istočna Makedonija i Trakija dostavile su vodu kamionima cisternama do dostupne točke. Zatim su prebacili tešku zadaću konačne distribucije na udrugu, koja je to osigurala vlastitim sredstvima, uključujući generatore, pumpe i opremu.
Krhko i privremeno poboljšanje
Posljednje padaline privremeno su poboljšale situaciju. Slatka voda se vratila u neka područja i konji ponovno mogu piti bez neposredne opasnosti. „Trenutno, konji piju slatku vodu i nemaju problema“, primjećuje Nikos Mousounakis, dodajući da tlo još nije obnovilo dovoljne zalihe za jamčenje trajne sigurnosti. Bez popravka nasipa, povratak ljetne suše mogao bi brzo ponovno gurnuti deltu u istu krizu.
Za Udrugu Delta Ainisi, rješenje je jasno: samo obnova nasipa omogućit će trajno zadržavanje slatkih voda. „Mora se odmah popraviti. Vrši pritisak da se to učini ove zime, kako bismo mogli zadržati slatke vode“, inzistira njezin predsjednik, podsjećajući da odgovornost leži na regiji Istočna Makedonija i Trakija. I dodaje: „Nećemo napustiti divlje konje, čak i ako moramo ponoviti naše volonterske akcije sljedeće godine. No, to ne može biti trajno rješenje. Svi imamo poslove. Nije pravedno zanemariti ih kako bismo djelovali umjesto države. Nasip je uništen 2014. godine. Sljedeći dan, radovi su trebali početi. Govorili su nam o studijama. Prošlo je jedanaest godina i ništa nije učinjeno.“
Lokalan gospodarstvo gušeno
Kriza se ne odnosi samo na divlju faunu. Promjena hidrologije utječe na cijelu lokalnu ekonomiju. Riblji slatkovodni, nekada obilni, više ne preživljavaju u vodama koje su postale previše slane. Zarobljeni, umiru, ostavljajući ribare bez prihoda već dvije godine, bez održive perspektive preusmjeravanja.
Stočari su također teško pogođeni. Zbog nedostatka vode i dovoljno pašnjaka, goveda na slobodnom paši morala su biti udaljena od delte. Njihovi vlasnici prisiljeni su ih držati u staji (smještaj pod krovom za domaće životinje) i sami financirati kupnju stočne hrane. „Oni koji su preživljavali svoje stado na prirodnom pašnjaku danas svaki dan plaćaju za njihovu prehranu. Guše se svojom ekonomskom aktivnošću“, ističe Nikos Mousounakis.
Ova situacija više nije samo ekološka kriza. Postaje socijalna i pretvara teritorij koji je prehranjivao cijele generacije u područje obilježeno ekonomskom nesigurnošću i osjećajem napuštenosti.
Trajna administrativna nejasnoća
Ovoj krhkosti pridružuje se institucionalna neizvjesnost. Odgovornost za upravljanje i zaštitu divljih konja, kao i za samu deltu, ostaje slabo definirana. Životinje nisu priznate kao divlja vrsta, već se smatraju domaćim izvan urbanih područja, što stvara nejasnoće između nadležnosti općine i regije. Paralelno, očekivane odluke središnje administracije u Ateni potiču igru prebacivanja odgovornosti i produžuju neaktivnost. Stanovnici delte Ainisi tvrde da neće dopustiti da divlji konji nestanu. No, sve dok opstanak tako strateškog ekosustava bude ovisio isključivo o mobilizaciji volontera i neizvjesnosti kiša, kriza će ostati cjelovita. Jer delta se ne može trajno zaštititi kantama i generatorima: zahtijeva jasnu, preuzetu i operativnu političku volju.
Fotografija s naslovnice: Nikos Mousounakis osigurava slatku vodu divljim konjima putem improviziranih rezervoara © Nikos Mousounakis