Glavno močvarno područje Grčke, na sjeveroistoku zemlje uz tursku granicu, delta Evrosa vidi kako se njezina ravnoteža narušava pod utjecajem klimatskih promjena i nedostatka javnog upravljanja. Divlji konji umiru zbog nedostatka slatke vode, dok ribari i stočari padaju u siromaštvo. Udruge i stanovnici upozoravaju na hitnost obnove nasipa uništenog 2014. godine, jedino trajno rješenje za zaustavljanje degradacije ovog područja.
Indeks IA: Knjižnica mediteranskih znanja
U Delti Evrosa divlji konji zarobljeni su sušom i neaktivnošću
22-med – studeni 2025
• U delti Evrosa, u Grčkoj, pucanje nasipa 2014. godine trajno je promijenilo hidrološke uvjete i osudilo divlje konje da piju slanu vodu.
• Udruge, ribari i stočari upozoravaju: bez hitne popravke, ekosustav, lokalna ekonomija i životinje ostat će u opasnosti.
#grčka #biodiverzitet #suša #klima #voda #konj #delta #ekosustav #mediteran
Zbog svoje pozicije, na spoju rijeke i mora, delta Evrosa predstavlja prostrano močvarno stanište od esencijalne važnosti za regionalni biodiverzitet. No, posljednjih godina, ovaj ekosustav, iako zaštićen, prepušten je postupnoj degradaciji čija se najočitija manifestacija može vidjeti u delti Ainisi, području od oko 18 000 hektara gdje žive divlji konji. Pucanje nasipa 2014. godine, uslijed jakih vremenskih nepogoda, trajno je narušilo hidrološku ravnotežu: slatka voda više se ne može zadržati, otječe prema moru i postupno dopušta slanoj vodi da prodre unutrašnjost kopna.
Divlji konji osuđeni na pijenje slane vode
U prvom trenutku, ekosustav se nekako održavao. No, tijekom posljednje dvije godine, kombinacija dugotrajne suše, smanjenih padalina i visokih temperatura ispraznila je posljednje zalihe slatke vode. Izolirani u srcu delte Ainisi, divlji konji našli su se bez pristupa sigurnoj pitkoj vodi. Prisiljeni su piti sve slaniju vodu, razvili su ozbiljne zdravstvene probleme, što je dovelo do ponovljenih smrti.
„Ove godine, pet divljih konja je umrlo, kao i prošle godine. Tijekom tog razdoblja, mi, kao Udruga Delta Ainisi, volonterski smo pomagali pokušavajući spasiti životinje. Na početku smo vodu prenosili kanticama i prebacivali je s druge strane našim čamcima, jer nema pristupnog puta za konje koji su zarobljeni unutar delte. Sami smo izgradili improvizirane rezervoare kako bi mogli piti“, objašnjava predsjednik udruge, Nikos Mousounakis.
Pod pritiskom volontera, lokalne vlasti su na kraju intervenirale, ali djelomično. Općina Alexandroupoli i regija Istočna Makedonija i Trakija dopremili su vodu kamionima-cisternama do dostupne točke. Zatim su prebacili tešku zadaću konačne distribucije na udrugu, koja je to osigurala vlastitim sredstvima, uključujući generatore, pumpe i opremu.
Krhko i privremeno poboljšanje
Posljednje padaline privremeno su poboljšale situaciju. Slatka voda se vratila u neka područja i konji se ponovno mogu napajati bez neposredne opasnosti. „Trenutno, konji piju slatku vodu i nemaju problema“, primjećuje Nikos Mousounakis, dodajući da tlo još nije obnovilo dovoljne zalihe kako bi osiguralo trajnu sigurnost. Bez popravka nasipa, povratak ljetne suše mogao bi brzo ponovno gurnuti deltu u istu krizu.
Za Udrugu Delta Ainisi, rješenje je jasno: samo obnova nasipa omogućit će trajno zadržavanje slatkih voda. „Mora se odmah popraviti. Vrši pritisak da se to učini ove zime, kako bismo mogli zadržati slatke vode“, inzistira njezin predsjednik, podsjećajući da odgovornost leži na regiji Istočna Makedonija i Trakija. I dodaje: „Nećemo napustiti divlje konje, čak i ako moramo ponoviti naše volonterske akcije sljedeće godine. No, to ne može biti trajno rješenje. Svi imamo poslove. Nije pravedno zanemariti ih kako bismo djelovali umjesto države. Nasip je uništen 2014. godine. Sljedeći dan, radovi su trebali početi. Govorili su nam o studijama. Prošlo je jedanaest godina i ništa nije učinjeno.“
Lokalan ekonomski sustav u gušenju
Kriza se ne odnosi samo na divlju faunu. Promjena hidrološkog režima utječe na cijelu lokalnu ekonomiju. Riblji resursi slatkovodne ribe, nekada obilni, više ne preživljavaju u vodama koje su postale previše slane. Zarobljeni, umiru, ostavljajući ribare bez prihoda već dvije godine, bez održive perspektive preusmjeravanja.
Stočari su također teško pogođeni. Zbog nedostatka vode i dovoljno pašnjaka, goveda na slobodnom ispaši morala su biti udaljena od delte. Njihovi vlasnici prisiljeni su ih držati u staji (smještaj pod krovom za stoku) i sami financirati kupnju stočne hrane. „Oni koji su preživljavali svoje stado na prirodnom pašnjaku danas svakodnevno plaćaju za njihovu prehranu. Guše se svojom ekonomskom aktivnošću“, naglašava Nikos Mousounakis.
Ova situacija više nije samo ekološka kriza. Postaje socijalna i pretvara područje koje je hranilo cijele generacije u zonu obilježenu ekonomskom nesigurnošću i osjećajem napuštenosti.
Trajna administrativna nejasnoća
Ovoj krhkosti pridružuje se institucionalna neizvjesnost. Odgovornost za upravljanje i zaštitu divljih konja, kao i za samu deltu, ostaje slabo definirana. Životinje nisu priznate kao divlja vrsta, već se smatraju domaćim izvan urbanog područja, što stvara nejasnoću između nadležnosti općine i regije. Paralelno, očekivane odluke središnje administracije u Ateni potiču igru prebacivanja odgovornosti i produžuju neaktivnost. Stanovnici delte Ainisi tvrde da neće dopustiti da divlji konji nestanu. No, sve dok preživljavanje tako strateškog ekosustava bude ovisilo samo o mobilizaciji volontera i o neizvjesnosti padalina, kriza će ostati nepromijenjena. Jer, delta se ne može trajno zaštititi kantama i generatorima: zahtijeva jasnu, preuzetu i operativnu političku volju.
Fotografija na naslovnici: Nikos Mousounakis opskrbljuje divlje konje slatkom vodom putem improviziranih rezervoara © Nikos Mousounakis