Već sedamdeset i sedam godina, obitelj Tsolakis njeguje tradiciju oko ruža u Agrosu. Od ružine vode do organskog čaja, preko kozmetike i slastica, njihovo rukotvorstvo i strast prema ružama transformirali su njihovu obiteljsku tvrtku u uspješnu priču. Danas je na sceni treća generacija, koja izvozi proizvode izvan ciparskih granica, dok istovremeno čuva poljoprivredne i poduzetničke vrijednosti koje su ih proslavile.
U selu Agros u okrugu Limassol, Tsolakis uzgajaju ruže od 1948. godine, s pažnjom i predanošću. Prije jednog stoljeća, učitelj regije, Nearchos Kliridis, u grmovima ruža koji su rasli u tom području vidio je novu kulturu, a bez sumnje i novi prihod za svoje stanovnike. Posjedujući nekoliko ruža i destilator, koristeći znanje učitelja, Nikodimos Tsolakis započinje proizvodnju ružine vode, trajno obilježavajući ciparsko tržište. Sada, na čelu „Tvornice ruža“, njegov sin Christakis Tsolakis i njegove unuke nastavljaju ovu tradiciju, dok svakodnevno uvode inovacije.
Živjeti za i od ruža
„Duboko smo ponosni što njegujemo tradiciju koju su izgradili naši djedovi i koju su naši roditelji nastavili, održavajući je živom i snažnom kako bismo je prenijeli, netaknutu i punu vrijednosti“, ističe Andria Tsolakis, članica 3e generacije obitelji.
„Otkako sam bila dijete, sjećam se kako sam hodala po poljima mog oca i brala ruže rano ujutro. Za nas, to nisu samo cvijeće, one su naš život. Njihov miris me prati svuda. Zaista je neprocjenjivo odrastati u prirodi, okružena mirisima i bojama, a posebno među ružama. Koliko se sjećam, bila sam dijete koje je neprestano trčalo po prostorima tvornice, među košarama punim ruža. Osobito ljeti, aktivno smo sudjelovali u proizvodnji proizvoda kao i u dočeku turista koji su posjećivali mjesto, stječući iskustva od malih nogu“.
Njihovo uključivanje u tvrtku, kao i uključivanje njezine sestre, bila je prirodna evolucija. Čak su ih i studiji vraćali toj strasti prema ružama. „Nakon što sam završila školu, studirala sam kemiju. Zatim sam otišla u Montpellier u Francuskoj, gdje sam nastavila s magistarskim studijem o proizvodnji kozmetike, izravno povezujući svoje znanje s obiteljskom aktivnošću. Također, moja sestra je slijedila svoj vlastiti put, jednako važan za tvrtku. Studirala je ekonomiju i završila magisterij iz poslovnog upravljanja, donoseći dragocjene vještine u području organizacije i razvoja“. Objašnjava Andria.
Berba ručno
Proljeće je sezona cvjetanja, kada je potrebno ubrati ruže i proizvesti sirovine koje će se koristiti u sljedećim mjesecima za izradu proizvoda.
„Bez sumnje, svibanj je najzahtjevniji mjesec, ali i najčarobniji za nas“, nastavlja ona. Sve počinje oko 5:30 ujutro, kako bi se esencijalna ulja sadržana u ružama ne isparila. Svakodnevno se ručno ubere oko 80 000 ruža. Tvornica zapošljava osam osoba, ali u sezoni cvjetanja, postoji dodatno sezonsko osoblje tijekom berbe, koja traje od 20 do 30 dana, ovisno o proizvodnji i vremenskim uvjetima.
Ruže se zatim moraju odmah iskoristiti. Teže se i razvrstavaju prema različitim procesima. Većina cvijeća koristi se u destileriji za proizvodnju ružine vode i esencijalnog ulja ruže. To su glavne sirovine, od kojih će Tvornica ruža stvoriti sirup, lokume, čokolade, ružin ocat, džemove, bombone, mirise ili čak svijeće i kozmetiku. „Određena količina ruža također će se osušiti za proizvodnju ružinog čaja“, objašnjava Andria Tsolakis, naglašavajući da mnogi posjetitelji dolaze kako bi iz prve ruke doživjeli ovo iskustvo.
Ruža je kultura koja napreduje, bez potrebe za pretjeranim intervencijama. „Rosa damascena“, vrsta koju uzgaja obitelj, ima miris koji se izdvaja od svojih srodnika, do te mjere da se sada govori o „ruži iz Agrosa“.
„Korištenjem blagih metoda uzgoja, ograničavamo upotrebu pesticida i nastojimo maksimalno smanjiti utjecaj na okoliš. Ova vrsta ruža uživa u Agrosu zahvaljujući hladnoj zimi i svježem ljetu. Ovi uvjeti omogućuju joj pravilno cvjetanje i daju nam ruže bogatog i kvalitetnog mirisa. Nažalost, posljednjih godina sve više primjećujemo učinke klimatskih promjena, što uzrokuje sušenje kultura“, primjećuje Christakis Tsolakis.
Do Australije
U srpnju 1971. godine, proizvođač je pokrenuo prvu izvoz ružine vode. To će biti prema Australiji i Melbourneu, koji ima ciparsku zajednicu nostalgičnu za mirisima svoje otoke. Japan će biti druga odredišna točka osvojena zahvaljujući suradnji uspostavljenoj s njihovim australskim predstavnikom. „Želimo da naši proizvodi dođu do više ljudi, kako na Cipru, tako i u inozemstvu, i da postanu ambasadori naše zemlje“, ističe on. Prije nego što naglasi: „Veoma sam ponosan što vidim kako se tvrtka razvija, i što mogu vidjeti gdje smo danas“.
Tsolakis poznaju važnost inovacija. Od 2006. godine, kako bi iskoristili dragocjena svojstva ružine vode i esencijalnog ulja ruže, obitelj je pokrenula proizvodnju kozmetike Venus Rose. To su prve certificirane organski kozmetike na Cipru, koje slijede europski standard Cosmos Organic.
U neposrednim planovima je proširenje postojeće tvornice. A, za budućnost, želja da se 4. generacija uključi i nastavi saga „kako bi nastavili san i nastavili odavati počast obiteljskoj tradiciji sljedećih 100 godina“.
Fotografija naslovnice: Većina cvijeća koristi se u destileriji za proizvodnju ružine vode i esencijalnog ulja ruže @venus-rose