Tradicionalne sirijske kuće, simboli jedinstvene arhitektonske baštine, nalaze se u velikoj opasnosti. Već stoljećima, ove kuće s njihovim raskošnim unutarnjim dvorištima i vrtovima jasmina i ruža predstavljaju bitan dio kulturne baštine zemlje. Ipak, godine sukoba i suvremene izgradnje prijete postojanju ovih zgrada i, s njima, dijelu povijesnog identiteta Sirije. Stoga su nastale inovativne i kreativne lokalne inicijative kako bi se pokušalo sačuvati i obnoviti ove arhitektonske dragulje. Istovremeno, revitalizirajući lokalno gospodarstvo.
Tradicionalne sirijske kuće karakterizira raspored oko unutarnjeg dvorišta, srce doma. Ovaj prostor za život otvoren prema nebu često je ukrašen biljkama poput jasmina Damaska (Jasminum sambac), ruže Damaska (Rosa × damascena) ili narančinog drveta (Citrus aurantium). Također, uključuje fontane i mozaik. Kombinacija svjetla i svježine cijene se u ovom prostoru okupljanja obitelji.
Klimatska svojstva
Izgrađene su od prirodnih materijala poput kamena, sirove opeke, drva i vapna, ove kuće pružaju izvrsnu toplinsku izolaciju, bitnu za otpornost na vruću klimu.
Kupolasti krovovi, vrlo karakteristični, omogućuju optimalno upravljanje kišnicom dok istovremeno jačaju izolaciju. Unutar njih, složene dekoracije odražavaju bogato zanatsko umijeće: geometrijski, cvjetni i kaligrafski motivi krase stropove, vrata i prozore. Na kraju, kuće su pažljivo usmjerene kako bi maksimizirale prirodnu svjetlost i zaštitile se od dominantnih vjetrova. Ova arhitektura omogućavala je život u gusto naseljenim područjima uz zadržavanje privatnosti.
Zgrade ugrožene zaboravom
Tradicionalne sirijske kuće stoga su živi podsjetnik na bogatu kulturnu prošlost Sirije. Međutim, mnoge od njih su u ruševnom stanju. Godine rata nisu samo učinile održavanje teškim, već su također odvukle pažnju vlasti i stanovništva od očuvanja ovog naslijeđa.
Kako bi se suprotstavila toj prijetnji, mnogi lokalni projekti su se oblikovali, pretvarajući kuće u butik hotele, restorane ili kafiće. U Damasku, na primjer, u židovskim, kršćanskim i muslimanskim četvrtima, nekada napuštene kuće se obnavljaju i preuređuju kako bi dočekale turiste i posjetitelje željne otkriti autentičan sirijski način života. Poput Mamlouka pretvorena u hotelsko naslijeđe. Svaki posjetitelj može uživati u prostranom unutarnjem dvorištu i velikom otvorenom prostoru, narančama i limunima, jasminu, bazenu i liwanu namještenom tkaninama ukrašenim detaljima mjesta koje datira iz 17. stoljeća.
Transformator za očuvanje
Vlasnik, Anton Maznar, ističe važnost „čuvanja starih damaskinskih kuća jer sadrže blago kulturne baštine i civilizacije koje datiraju stoljećima unatrag.“ Dodaje: „Pretvorili smo kuću u hotel koji spaja kulturnu baštinu i civilizaciju, čuvajući njezine arhitektonske elemente i unoseći neke promjene u uslugu.“ Kuća se sastoji od 8 soba, od kojih su 4 dvokrevetne i 4 suite sobe, svaka nazvana po povijesnim ličnostima i ističući se svojim uređenjem, prostorom i namještajem.
La kuća Al-Wali je još jedan primjer kulturnog hotela u starom Damasku. Smatra se najvećom po površini, sastoji se od tri kuće otvorene jedna prema drugoj koje potječu iz 18. stoljeća. Prema Edwardu Merzi, njenom vlasniku, „ulazi su izmijenjeni kako bi istaknuli svoj sjaj, dok su sobe, stara drvena vrata, prozori i istočni detalji sačuvani kako bi zadržali šarm prošlosti i povezali ga s modernošću sadašnjosti.“
Još jedno dobro očuvano blago je kafić Al-Nawfara, smješten u srcu starog grada Damaska. S više od 500 godina povijesti, smatra se najstarijim kafićem grada. Njegovo ime potječe od impresivne fontane koja je nekada bila u blizini. Ovo mjesto bogate povijesti pruža autentičnu atmosferu zahvaljujući svojoj tradicionalnoj arhitekturi, namještaju od drveta i kovanog željeza te dvorištu popločanom bazaltom. Posebno je poznato po održavanju tradicije pripovjedača koji zabavljaju goste svojim pričama.
Financijske i administrativne prepreke
Međutim, ovi pothvati ponekad su izazovni. Obnova tradicionalnih kuća zahtijeva značajna ulaganja, često izvan dosega lokalnih promotora, posebno zato što je rijetkost pronaći nekoga tko je sposoban obaviti obnovu na pravi način. NVO-i i međunarodna pomoć mogu biti zainteresirani, ali to ostaje nedovoljno u usporedbi s visokim troškovima obnove i administrativnim poteškoćama. Nestabilna politička situacija u Siriji također otežava dobivanje dozvola i investicija, usporavajući napredak.
Unatoč preprekama, ovi pothvati ostaju puni nade. Jer, obnova ovih tradicionalnih kuća znači sačuvati dio sirijske duše. "Integrirajući ove domove u ekonomsku strukturu putem turizma i restauracije, lokalno stanovništvo postaje svjesno važnosti očuvanja baštine. Posjetitelji, bili oni sirijski ili strani, pozvani su otkriti autentičan način života i sudjelovati, na svojoj razini, u očuvanju ovog kulturnog blaga", tvrdi lokalni dužnosnik koji želi ostati anoniman.
Važnost lokalnih i međunarodnih partnerstava
Da bi se otišlo korak dalje, podrška međunarodnih tijela i specijaliziranih nevladinih organizacija za zaštitu baštine je ključna. Konkretni primjer je angažman UNESCO-a, koji radi na uvjeravanju lokalnih vlasti o važnosti zaštite ovih blaga. Također, crowdfunding kampanje se počinju pojavljivati, omogućavajući sirijskim građanima i međunarodnim donatorima da doprinesu obnovi ovih simboličnih kuća.
Prozor prema budućnosti
Tradicionalne sirijske kuće nisu samo ostaci prošlosti; one su most prema budućnosti. Njihovo obnavljanje i pretvaranje u moderne životne prostore dok se istovremeno čuva njihov jedinstveni karakter ključno je za očuvanje kulturnog identiteta zemlje.
Sučeljeni s financijskim, administrativnim i političkim izazovima, kreativnost i otpornost nositelja projekata pokazuju da je moguće sačuvati tu baštinu pronalazeći inovativna i održiva rješenja. Lokalni i međunarodni dionici zajedno mogu osigurati da ove kuće i dalje pričaju priču o Siriji budućim generacijama.
Fotografija naslovnice: Dvorište Mamlouka gdje se mogu vidjeti tri tradicionalno posađene biljke (na krajnje lijevo narančasto stablo, u sredini jasmin i u donjem desnom kutu ruža) @Al Mamlouka