Sredozemno more je kompleksno područje, vrlo gusto naseljeno, i jedna od najpopularnijih svjetskih destinacija za turizam. Međutim, to je također područje gdje su rizici od prirodnih katastrofa prisutni. Potresi, vulkanske erupcije, poplave, oluje ili čak vrućine - cijeli spektar je prisutan. Često ljudska aktivnost pogoršava ove fenomene.
Tema će se raspravljati tijekom sljedeća tri tribina u dijalogu između znanstvenika: Bernard Mossé i Ante Ivcevic.
Sekvenca 1 - Nema rizika bez izloženosti rizicima
Bernard Mossé: Možete li se predstaviti i predstaviti svoje istraživačke radove?
Ante Ivcevic: Ja sam postdoktorand istraživač u području geografije na Sveučilištu Aix-Marseille. Povezan sam s Centrom PAP/RAC u Splitu u Hrvatskoj koji sudjeluje u brojnim aktivnostima na Mediteranu, uglavnom u vezi s upravljanjem obalnim područjima, u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Trenutno radim na projektu Proteus u laboratoriju MESOPHOLIS. To je projekt koji se bavi upravljanjem rizicima na Mediteranu, posebno u obalnim područjima. Konkretno istražujem pomorsko planiranje i upravljanje zaštićenim morskim područjima. Ovaj projekt se provodi pod vodstvom Sylvie Mazzella, istraživačice iz sociologije.
Rizici pogoršani od strane čovjeka
Bernard: Možete li nam izraditi tipologiju rizika od katastrofa na Mediteranu?
Ante: Prije svega, važno je naglasiti da ne možemo govoriti o rizicima bez spominjanja izloženosti rizicima i stoga ranjivosti populacije.
Prirodna komponenta je temelj analize. Sredozemlje okuplja mnoge komponente: primjerice, tektonska komponenta je vrlo važna s rizicima potresa i vulkanskih erupcija. Tu je i klimatska komponenta, s posebnim naglaskom na rizike poput poplava. Zbog klimatskih promjena, svjedočimo povećanju učestalosti i obujma oborina, ekstrema. Ne smijemo zaboraviti da se nalazimo u subtropskoj zoni s promjenama koje smanjuju ili pomiču naše četiri godišnja doba.
Ali želim odmah vratiti na činjenicu da kada se dogodi tragičan događaj, katastrofa, njegova dimenzija ovisi o nama: kada ima puno mrtvih, primjerice s jakim kišama koje smo doživjeli u Bugarskoj, Grčkoj i Libiji, to je snažno pogoršano ljudskom aktivnošću: lošim građevinama ili lošim upravljanjem branama... Dakle, da, nalazimo se u području brojnih rizika, ali prije svega zbog onoga što smo učinili, ili zbog onoga što nismo učinili.
Bernard: Vaša je stalna tema istraživanja proučavanje upravljanja rizicima kao sučelja između prirodnih parametara i odgovora društva.
Ante: Da. Kada sam bio u doktorskoj disertaciji, sudjelovao sam na Svjetskom kongresu o otpornosti 2018. godine u Marseilleu. Istraživač s londonskog sveučilišta govorio je o geološkim ili geomorfološkim rizicima, ali je istaknuo da je glavni uzrok rizika korupcija: referirao se na svoj rad na jugu Italije. Inzistiram na ovome: ako ne pazimo da stvari radimo ispravno, imat ćemo ozbiljno pogoršane posljedice na seizmičkom terenu: govorim o našim konstrukcijama, zgradama, gradovima, mostovima, branama.... To je posebno slučaj u Hrvatskoj: imali smo velike potrese, 2020. u glavnom gradu Zagrebu i okolici. Srećom, nismo imali puno mrtvih i ozlijeđenih, ali loše konstrukcije su u potpunosti odgovorne. One se moraju obnoviti. Isto je i u Europi, na Bliskom istoku ili u sjevernoj Africi gdje se gradnja vjerojatno nije ažurirala. To je drugačije u Japanu, na primjer, gdje svijest i tehnologija omogućuju bolju zaštitu.
Također, ne mogu se previše upustiti u tu sociološku dimenziju jer to nije moje područje, ali slike su zaista upečatljive: kada vidimo razinu katastrofa u Turskoj ili Libiji, i kažemo da nismo mogli ništa učiniti... Naravno da smo mogli, možemo učiniti puno toga: to je politička odluka upravljanja rizikom! Da, ljudi su odgovorni, mi smo odgovorni za to upravljanje. Priroda ne upravlja ljudskim građevinama...
Rizici su mnogobrojni i postoje regije s višestrukim rizicima...
Bernard: Kognitivne znanosti široko su proučavale ovu razliku između svijesti i ponašanja, misli i djelovanja, namjere i akcije. Ponovno ćemo o tome razgovarati. No, želio bih se vratiti na jednu točku. Možemo li reći da je tipologija rizika uvelike ovisna o regijama na Mediteranu? Na primjer, radili ste na sjeveru Maroka koji opisujete kao regiju s višestrukim rizicima. Jesu li neka područja puno opasnija od drugih?
Ante: Jednog dana, marokanski administrator iz regije Tanger-Tetouan me upitao: "kažete mi da je kod nas regija s višestrukim rizicima... ali kod vas, ima puno mjesta gdje postoje višestruki rizici...". Zaista, da bi se opisala regija s višestrukim rizicima, dovoljna su dva ili tri tipa rizika, i da, to odgovara gotovo cijeloj Mediteranu.
Sada ovisi o kojoj razini govorimo. Jer se zaista nalazimo između dvije tektonske ploče, Euroazije i Afrike. Postoje regije, a time i populacije, koje su puno više izložene: usporedimo, na primjer, Sardiniju i Siciliju, na kojima sam imao priliku raditi: mislim da Sicilija ima puno više rizika od Sardinije. Prije svega, Sicilija je puno gušće naseljena, s više od 5 milijuna stanovnika na manje od 26 000 km2, dok Sardinija ima manje od 2 milijuna stanovnika na nešto manjoj površini. Osim toga, Sardinija je dio tog starijeg komada zemlje: potresi su tamo puno slabiji. Budući da je Sicilija južnije, utjecaj topline je tamo također izraženiji.
Bernard: Razlika u geografskoj širini ipak je prilično mala...
Ante: Da, ali gustoća također utječe na valove vrućine. Činjenica da je područje gusto naseljeno i izgrađeno pogoršava razinu rizika.
Ako govorimo o Hrvatskoj, imamo planinski lanac, Dinaride, i cijeli taj dio obale vrlo je izložen seizmičkim rizicima. Što se tiče požara, nemamo iskustva kao što imaju druge zemlje s usporedivim geografskim širinama poput Francuske, Italije, Španjolske ili malo južnije poput Portugala i Grčke. Nisam radio statistiku, ali vjerujem da je rizik ipak izraženiji za te dvije zemlje. Požari u Grčkoj započinju ranije nego kod nas u Hrvatskoj.
Pa da, sretan sam što smo sada sjevernije, ali jasno je da čak i središnja Europa i Sjeverna Europa doživljavaju promjene. Što se tiče vrućina, toplinskih valova i snažnih oluja, nitko ne može tvrditi u ovom svijetu u promjeni: ja sam siguran.
Ante Ivčević, stručnjak za upravljanje rizicima u obalnim područjima, poslijedoktorand geografije na Sveučilištu Aix-Marseille. Povezan je s Centrom PAP/RAC u Splitu, Hrvatska, u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Trenutno radi na projektu Proteus u laboratoriju MESOPHOLIS na Sveučilištu Aix-Marseille, na upravljanju rizicima na Mediteranu, pod vodstvom Sylvie Mazzella, istraživačice u sociologiji.
Bernard Mossé je povjesničar, odgovoran za istraživanje, obrazovanje i obuku udruge NEEDE Méditerranée. Član znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i obrazovanje, za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO katedre "Obrazovanje o građanstvu, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).
Za odlazak dalje