Su suočavanjem s globalnom klimatskom krizom, padom biološke raznolikosti, antropogenim zagađenjem i sve destruktivnijim industrijskim projektima, priznavanje prava prirode predstavlja jedan od potrebnih mehanizama za angažiranje država i zajednica aktera, privatnih i javnih, prema ekološkoj tranziciji. Tijekom posljednjih pedesetak godina, lokalne, nacionalne ili međunarodne inicijative postupno su napredovale u ovom pravu.
Razgovor Bernarda Mosséa, znanstvenog voditelja udruge NEEDE Mediteran, s Victorom Davidom, pravnikom, istraživačem na Institutu za istraživanje i razvoj (IRD) i članom Mediteranskog instituta za biološku raznolikost i ekologiju (IMBE).
#4 Prema pravnoj zaštiti Sredozemnog mora
Bernard Mossé : Kako ste došli do ideje da predložite Sredozemno more kao pravnu prirodnu entitet?
Victor David : Moj put započeo je mojim radom u Novoj Kaledoniji, u oceanskom kontekstu, i razvojem prava prirode u svijetu.
Ako razmišljamo o ovom pravu za rijeke i jezera ili kopnene i morske životinje, zašto ne i za morska područja koja, na kraju krajeva, imaju iste potrebe za zaštitom dok ih i dalje smatramo resursima. Govorimo o zelenoj ekonomiji, plavoj ekonomiji, a da zapravo ne pridajemo važnost samoj entitetu. Dakle, zašto ne i Sredozemno more? Već sam to imao na umu kada sam 2022. godine, na drugoj konferenciji Ujedinjenih naroda o oceanima, izvijestio o svom radu na Tihom oceanu: što sam mogao učiniti i što nisam mogao učiniti s resursima koji su mi bili na raspolaganju.
Za Tihi ocean, to je doista bilo vrlo komplicirano. Raditi s svim obalnim državama izuzetno je složeno jer postoje ogromni teritorijalni i geopolitički interesi: indo-pacifička zona, kineske ambicije, prisutnost Zapada i Francuske… Trenutne vlade djeluju u terminima ekonomije, eksploatacije, prodaje ribolovnih licenci Kinezima... Neki sanjaju o tome da postanu Emirati Pacifika zahvaljujući resursima morskog dna. Države otoci Pacifika, koje se smatraju "malima" (Small Island Developing States) zbog svoje male kopnene površine, smatraju se sada, s pravom, velikim oceanijskim državama, jer posjeduju ekskluzivne pomorske zone, ponekad i nekoliko tisuća kilometara. Na primjer, Tuvalu: to su prašnjave otoke s izuzetno važnim morskim prostorima.
Unatoč svemu, naučeno je nekoliko lekcija. I na toj osnovi, pokrenuo sam ideju o dobrovoljnom angažmanu na Konferenciji Ujedinjenih naroda o oceanima (UNOC) za rad na Sredozemnom moru kao pravnoj prirodnoj entitetu.
Doista je bilo potrebno pronaći pojam koji bi omogućio tim elementima prirode da više ne budu objekti prava, a da im ipak ne dodijelimo status osoba.
Stoga je potrebno definirati novu kategoriju, posredničku, fleksibilniju i prilagodljiviju svakoj entitetu. Možemo uključiti samo prava, ili prava i obveze…
I tako imamo veliku fleksibilnost s ovim pojmom pravne prirodne entitete. Zašto ne pokušati primijeniti to na Sredozemno more?
Bernard Mossé : Koje su specifične poteškoće za Sredozemno more?
VD : Glavni izazov je to što imamo 21 vrlo heterogeni pravni režim kada je u pitanju njegova zaštita i da se Sredozemno more brzo degradira. Znanstvene studije su prilično jednoglasne, kako zbog antropogenih aktivnosti tako i zbog klimatskih promjena koje također imaju svoje antropogene uzroke.
BM : Koja je vaša strategija suočena s ovom hitnošću i pravnom složenošću?
VD : Polazim od ideje da prvo treba stvoriti pojam pravne prirodne entitete. Država obala, na primjer Francuska, mora odlučiti da Sredozemno more postane takva entitet, u smislu francuskog prava. I da ta država prenese ideju drugima…
BM : To je strategija mrlje ulja.
VD : To je to. Naravno, bolje je ako se dva država obavežu… a tri, to je još bolje, i tako dalje…
BM : Dakle, gdje ste sada?
VD : Na samom sam početku puta… Pokušavam prvo uvjeriti francuske pravnike. Iako sam u ovu radnu grupu uključio talijanske i španjolske istraživače. Španjolska je zanimljiva jer je napredna: španjolski parlament je prije dvije godine priznao lagunu, Mar Menor, kao pravnu osobu. Ne nalazimo se u kontekstu autohtonih naroda, kao u Oceaniji ili Južnoj Americi; nalazimo se u zemlji Europske unije, s tradicijom rimskog prava.
Ova laguna se nalazi u regiji Murcija i bila je u vrlo lošem stanju. U stvari, bila je to mrtva laguna: jednog dana su se našli s tisućama i tisućama mrtvih riba na obalama. Tada je populacija reagirala.
BM : Katastrofa uzrokovana industrijskim zagađenjem?
VD : Zbog zagađenja poljoprivrednim vodama koje su ispuštene u lagunu i divlje urbanizacije. U stvari, to je laguna u kojoj voda više nije cirkulirala.
Postoji veliki pijesak koji okružuje lagunu. Investitori nisu našli ništa bolje nego betonirati s obje strane, uz dozvole uprave... Laguna je postala odlagalište, svi su otpadni materijali ispušteni: sustavi odvodnje, otjecanje pesticida, sve. I tada je došlo do građanske reakcije i pokrenuta je cijela procedura jer španjolsko pravo to omogućava zahvaljujući inicijativi građanske legislacije. Ako prikupite 500 000 potpisa, parlament u Madridu je obavezan razmotriti prijedlog zakona (u Francuskoj je potrebno 4 milijuna). Pokret je vodila profesorica filozofije prava, upravo, s vjerujem 640 000 potpisa koji su na kraju stigli u Madrid. Španjolski parlament je izglasao zakon koji priznaje Mar Menor kao pravnu osobu.
To vam govori da, doista, to je izvedivo u zemlji Europske unije. Dakle, ako okupimo određeni broj država oko ovog pitanja, možemo postupno doći do pravne zaštite Sredozemnog mora.
Imam i službene kontakte na južnoj obali, posebno s Tunisom i njegovom ministricom za okoliš, koja je izvorno profesorica prava. No, s izborima, predsjednik je odlučio promijeniti vladu. Ponovno je preuzela svoj položaj. No, danas je uvjerena i ostaje aktivna.
BM : Jeste li uspjeli napredovati s idejom u Francuskoj?
VD : Kao što sam već rekao, ono što se dogodilo u Novoj Kaledoniji pokazalo je da se pojam pravne prirodne entitete može uvesti u francusko pravo pod uvjetom da se poštuju podjele ovlasti između jedinica lokalne samouprave. To je svijest da treba promijeniti režim i to se može primijeniti na Sredozemno more: ne možemo ga smatrati pravnom osobom, ali kao pravnu prirodnu entitet, može imati prava i prestati biti morski prostor koji pripada 21 državi. Specifičnost pravne prirodne entitete je upravo to što ne pripada nikome, izbjegava privatno ili javno vlasništvo. Dakle, u nastavku, naravno, to je imati pravo na postojanje, imati svoje reproduktivne cikluse, itd.
Svaki put kada imam priliku, stavljam ovu raspravu na stol, kao što sam učinio na simpoziju u Lorientu 5. prosinca prošle godine.
Ulazak kroz lokalne zajednice također je važan. Imam kontakte s Gradom Marseilleom i Regijom Jug koja se čini zainteresiranima. Rad u tijeku… !