Pogođena ratom, Sirija danas pokušava obnoviti svoju budućnost kroz obnovu svog naslijeđa. Između tisućljetnih ruina i kolektivne nade, zemlja se oslanja na kulturu kako bi pokrenula održivi turizam i oživjela svoju ekonomiju. Podržani od strane UNESCO-a i nekoliko nevladinih organizacija, programi obuke, digitalizacije i očuvanja ponovno daju Sirijcima sredstva za zaštitu njihove memorije.
Indeks IA: Knjižnica mediteranskih znanja
Obnova sirijskog naslijeđa za pokretanje turizma
22-med – listopad 2025
• U Siriji, obnova naslijeđa postaje poluga ekonomske revitalizacije i kolektivne otpornosti.
• Od Palmire do Alepa, lokalne i međunarodne inicijative obnavljaju mnogo više od kamenja: zajedničku memoriju.
#sirija #naslijeđe #turizam #obnova #kultura #mediteran
Prije 2011. godine, turizam u Siriji bio je ključni ekonomski motor. Više od 8 milijuna posjetitelja, 14% BDP-a, tisuće izravnih i neizravnih radnih mjesta ovisile su o kulturnoj atraktivnosti zemlje. Četrnaest godina nakon početka sukoba i pada režima Assada, obnova kulturnog naslijeđa sve više se ne pojavljuje kao luksuz, već kao strateška poluga ekonomske, socijalne i identitetske otpornosti.
Od rata do ruina: kulturno naslijeđe na meti
Kada je izbio sirijski sukob, nije se radilo samo o teritorijima, već i o memoriji. Među šest sirijskih lokaliteta koji su na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, pet je pretrpjelo ozbiljna oštećenja — Palmyra, citadela u Alepu, Krak vitezova, Mrtvi gradovi, kao i stari grad Damask — zbog bombardiranja, pljačke i vandalizma. Samo je Bosra djelomično očuvana. Zaključak je poražavajući: do kraja 2013. godine, oko 289 turističkih lokaliteta bilo je oštećeno ili neprohodno.
Palmyra je postala tragični simbol ove destrukcije. Ovaj lokalitet, koji je nekada posjećivalo gotovo 150.000 ljudi mjesečno, imao je svoje hramove Baalshamina i Bela uništene 2015. od strane Islamske države, kao i Trijumfalnu arku i veliku kolonadu. Arheolog Khaled al-Asaad, čuvar tog mjesta, ubijen je. Dvorac Fakhr al-Din, koji dominira ruševinama, pretvoren je u vojnu kasarnu. Pljačkaši su obavljali ilegalne iskopine, raspršujući ostatke na crnom tržištu. U Alepu su povijesna tržnica i citadela devastirane, dok su bombardiranja i potres 2023. godine dodatno oslabili strukture Krak vitezova.
U tom kontekstu, obnova ovih lokaliteta nalikuje utrci s vremenom. Kao što primjećuje Ayman Al-Nabo, direktor Centra za antikvitete u Idlibu: „naslijeđe još nije prioritet dok je svaki dan kašnjenja dodatna prijetnja onome što je preostalo.“
No, sjena prošlosti nosi i svjetlo nade. Od početka 2025. godine, UNESCO je ponovno pokrenuo svoje operacije u Siriji, prvo intervenirajući u Nacionalnom muzeju Damaska s projektom „kulturne prve pomoći“: osiguranje infrastrukture, obnova predmeta, digitalizacija dokumentarnog naslijeđa i obuka lokalnih timova. Početni proračun je skroman — 150.000 eura — ali je gest visoko simbolična.
Na terenu, nevladine organizacije poput Blue Shield ili Heritage for Peace prate programe obuke za obrtnike i mlade Sirijce o obnovi, digitalnom očuvanju i upravljanju muzejima. Ove inicijative ponovno stvaraju lokalna radna mjesta, oživljavaju vezu s zajednicama i jačaju kulturnu koheziju. Sve su to ključni ciljevi u Siriji koja traži novi društveni ugovor.
Na znanstvenoj razini, ovaj pristup je opravdan: naslijeđe se ne svodi samo na kamenje, već utjelovljuje priče, vještine, identitete. Nedavna studija Buildings Journala pokazuje da, kako bi obnova postala održiva, treba povezati očuvanje, odgovoran turizam i inkluzivnu upravu, tj. uključiti stanovnike u odluke, ojačati njihove vještine i osigurati transparentnost.
U Palmiri kao i u Alepu, grupe arhitekata, arheologa i obrtnika surađuju kako bi stabilizirali najranjivije strukture. Kampanje legalnih iskopina, 3D dokumentacije i prikupljanja povijesnih svjedočanstava imaju za cilj omogućiti informiranu obnovu, umjesto jednostavnog „podizanja“. Prema agenciji AP, stručnjaci su se već vratili na lokalitete, s nadom da će oživjeti lokalni turizam čak i prije povratka međunarodnih turista.
„Preispitan“ turizam, ekonomija u razvoju
Sirija ne teži trenutnom povratku na razinu prije rata. Naime, ograničenja ostaju: međunarodne sankcije, politička fragmentacija, bijeg vještina, sigurnosna nestabilnost. No, angažirane obnove služe kao poluga za preispitivanje turizma iz održive perspektive.
Uzmimo za primjer Alep: obnova tržnice, citadele i povijesnih kuća poput Beit Ghazaleh (osmanska palača iz 17. stoljeća ozbiljno oštećena) vraća život povijesnim kvartovima koji mogu ugostiti obrtnike, kulturne galerije i šarmantne smještaje. Ponovno otvaranje muzeja u Idlibu, unatoč pretrpljenim oštećenjima, pokazuje kako prosječni grad može ponovno zauzeti mjesto na kulturnoj karti zemlje.
Lokalni turizam, iako ograničen, može stvoriti prihode za zajednice, potaknuti očuvanje i osvijestiti mlade generacije. Na duži rok, međunarodni posjetitelji mogli bi se vratiti, motivirani ne prolaznim spektaklom, već obnovljenim naslijeđem.
Osim toga, sirijska dijaspora mogla bi igrati ključnu ulogu: ulažući u projekte naslijeđa, vraćajući se s ekspertizom ili ljudskim kapitalom, može pomoći u rješavanju dvostrukog izazova vjerodostojnosti i veze s inozemstvom.
Prepreke i politički izazovi
Međutim, put je pun prepreka. Nedostatak kvalificirane radne snage, pojačan egzodusom akademika i stručnjaka tijekom rata, slabi projekte. Međunarodne sankcije otežavaju pristup materijalima, financiranju i stranim partnerstvima. Fragmentirana kontrola teritorija, politička nepovjerenja i humanitarna hitnost otežavaju koordinaciju.
Naposljetku, obnova naslijeđa u promjenjivoj Siriji postavlja pitanja o nacionalnim narativima: tko kontrolira povijest? Tko odlučuje što će biti obnovljeno ili „prepisano“? Nova vlast, koja je proizašla iz snaga Hayat Tahrir al-Sham (HTS), pokazala je simbolički interes za naslijeđe, ali oprez ostaje na snazi. Inicijative poput udruge White Helmets, koja je povijesno bila angažirana u pomoći, sada se posvećuju kartiranju i zaštiti lokaliteta poput Alepa, Palmire ili Krak vitezova — snažan znak konvergencije između operativnog i simboličnog.
Kako bi ova oklada uspjela, potrebno je osigurati transparentno upravljanje, učinkovitu uključenost lokalnih zajednica, uravnoteženo prioritiziranje između neposrednih ljudskih potreba i ulaganja u naslijeđe. Bez toga, obnovljeno naslijeđe moglo bi biti percipirano kao iluzija, umjesto kao temelj ponovnog rađanja.
Prema ponovo pronađenom ekonomskom identitetu
Vratiti život kamenju nije samo obnova dekora. To je pokretanje ekonomije, ponovna izgradnja društvenog tkiva, ponovna afirmacija memorije. U oslabljeno Siriji, obnova naslijeđa mogla bi postati katalizator kulturnog turizma, generator radnih mjesta i simbolička točka za naciju koja se treba obnoviti.
Ako UNESCO, nevladine organizacije i lokalni akteri surađuju, njihov uspjeh će i dalje ovisiti o političkoj tranziciji koja prepoznaje naslijeđe kao zajedničko dobro koje hrani budućnost, a ne samo kao instrument prestiža. U ovom spletu ruina, to je ekonomski identitet temeljen na kulturi koji Sirijci danas pokušavaju obnoviti kamen po kamen.
Fotografija naslovnice: ruševine Palmire, uništene 2015. od strane Islamske države © Agencija Arapske Sirijske Informacije