Nedostaci grčkog zdravstvenog sustava ne ograničavaju se samo na nedostatak liječnika i katastrofalno stanje bolničke infrastrukture zemlje. Pacijenti oboljeli od raka, na primjer, također se moraju suočiti s nedostatkom psihologa i socijalnih radnika. Zanimanja koja su više nego neophodna za osiguravanje što glađeg prolaska kroz bolest. Oni koji imaju financijske mogućnosti traže psihološku podršku od privatnih stručnjaka. Za ostale, taj prazan prostor popunjen je "KEFI", udruga Volontera Prijatelja Liječnika za Rak, u Ateni.
Ova udruga koja pruža emocionalnu, psihološku i društvenu podršku pacijentima oboljelima od raka i njihovim obiteljima od 2004. godine je vizija Zoi Grammatoglou, preživjele raka dojke koja je izgubila najbolju prijateljicu od iste bolesti. "Jer u borbi s rakom, dobro mentalno zdravlje predstavlja 50% liječenja, činimo sve što je u našoj moći kako bismo osigurali da pacijenti koji nam se obrate za pomoć dobiju podršku koja im je potrebna", kaže ona.
Udruga nudi individualne i grupne seanse s psiholozima, kao i online seanse za one koji ne žive u Ateni. Svaki dan, volonteri udruge posjećuju pacijente oboljele od raka u velikoj bolnici u Ateni, gdje primaju kemoterapiju. Oni su uz njih i pružaju podršku u tom teškom trenutku. Istovremeno, organizirana je skupina za potporu onima koji su izgubili voljenu osobu od raka i osjećaju se depresivno. Udruga im pruža besplatnu psihološku podršku koliko god je potrebno.
Za pacijente iz provincije koji moraju putovati u Atenu na liječenje, besplatno se osigurava stan, koliko god dugo bilo potrebno. Prioritet imaju ekonomski ranjive osobe koje ne mogu podmiriti troškove hotela.
Jedna inovacija našeg udruženja je program "Zajedno i kod kuće" koji se odnosi na pacijente oboljele od raka, bilo da su u fazi liječenja i nisu u mogućnosti putovati, ili su u terminalnoj fazi. U tim slučajevima, psiholog i socijalni radnik posjećuju ih svaki tjedan, tamo gdje se nalaze. Nijedno drugo udruženje u Grčkoj ne nudi ovo. To je inicijativa koju smo pokrenuli 2018. godine uz podršku [Fondacije Stavros Niarchos*](https://www.snfcc.org/en/snfcc/meet-the-snfcc)", primjećuje gđa. Grammatoglou.
"Imao sam osjećaj izlaska iz groba"
Čim je Elisavet Psilopoulou saznala da boluje od raka, odmah je nazvala udrugu i zatražila psihološku podršku. Nakon operacije, započela je individualne seanse s psihologom tijekom tri mjeseca, a zatim se pridružila grupi pacijenata. "Bilo je kao da sam izašla iz groba, sve sam vidjela crno, osjećala sam se blizu kraja. Bila sam šokirana, puno sam plakala. Psihologija igra ključnu ulogu u liječenju raka i to sam otkrila u praksi. Psiholozi i socijalni radnici udruge pomogli su mi da se ponovno dignem na noge", izjavila je. Nakon završetka terapije, i nakon perioda oporavka tijekom kojeg je povratila energiju, Elisabeth Psilopoulou željela je vratiti ono što joj je udruga pružila. "Postala sam volonterka i počela posjećivati pacijente na onkologiji koji su primali kemoterapiju. Svaki put kad bih napustila bolnicu, nisam se osjećala poraženo, već zahvalno što sam pružila pomoć nekome tko ju je zaista trebao. Bila sam na njihovom mjestu i znam koliko je teško. Mogla sam razumjeti strah u očima pacijenata."
Sami pacijenti
Ono što je potreslo Zoi Grammatoglou tijekom posljednjih dvadeset godina, koje je posvetila volontiranju, jest usamljenost mnogih pacijenata oboljelih od raka. Kako ističe, to su uglavnom stariji pacijenti koji nemaju nikoga u svom životu ili su ih njihovi bližnji napustili iz različitih razloga. "Otkako sam osnovala udrugu, trudim se biti što bliže tim ljudima. Imala sam sreće jer sam kada sam oboljela imala supruga i djecu uz sebe. Međutim, to nije slučaj za svakoga, ima puno usamljenosti tamo." Za tu specifičnu skupinu pacijenata postoje volonteri koji se obvezuju obavljati njihove svakodnevne zadatke (poput kupovine namirnica, plaćanja računa ili odlaska u ljekarnu po lijekove), družiti se s njima nekoliko sati dnevno te ih pratiti u bolnicu na liječenje.
Veliki odaziv javnosti
Svake godine ljudi svih dobnih skupina se angažiraju i nakon šestomjesečne obuke počinju važan posao volontiranja. "Ohrabrujuće je vidjeti toliko ljudi spremnih pomoći. Prije osnivanja udruge, bila sam volonter u onkološkoj bolnici Agios Savvas. I mogu vam iskreno reći da volonter puno daje, ali još više dobiva zauzvrat.
Stajati uz bok osobi koja prolazi kroz takvu kušnju je neprocjenjivo. Obuka novih volontera počinje 15. listopada i trajat će do svibnja. Cilj je duboko razumjeti potrebe i psihologiju pacijenta oboljelog od raka kako bi pružena pomoć bila učinkovita.
Više nema tabua oko raka
Kako godine prolaze, sve više pacijenata kuca na vrata udruge tražeći pomoć. Prema osnivačici udruge, to je zbog toga što više nema tabua oko raka. "Naša udruga, kao i druge, borile su se za destigmatizaciju pacijenata. Ranije je postojala opća nelagoda oko riječi rak, sada ga nazivamo po imenu. To je bolest koja može pogoditi svakoga. Novi lijekovi su vrlo učinkoviti, a znanost neprestano napreduje. Sada rak više ne znači smrt."
Fotografija na naslovnici: @Pixabay