Upravljanje otpadom je ključni izazov za sve zemlje, posebno u mediteranskom bazenu. Justine Viros dešifrira s Melissom Kanane, doktoricom zaštite ekosustava, upravljanje otpadom u Alžiru, posebno u Kabyliai. U ovom posljednjem dijelu, bavi se njihovim utjecajem na okoliš.
Melissa Kanane nam povjerava rezultate svojih istraživanja o shemi upravljanja otpadom u Alžiru, povezane probleme i rješenja, te na kraju, njihovu valorizaciju.
Tjedan 3 – Utjecaj na okoliš i biološku raznolikost povezan s otpadom
Antropocen se ponekad uspoređuje s geološkom erom, posebno zbog sveprisutnosti plastike pronađene na svim kontinentima i u svim morima. Ta plastika potječe iz otpada potrošnje svakog pojedinca. Međutim, iako znamo kako je proizvesti, njezino upravljanje i utjecaj u obliku otpada još nisu potpuno kontrolirani: 75% ukupne količine plastike već proizvedene na planeti danas je otpad [1]. Osim plastike, naša potrošnja uzrokuje velike količine otpada koji utječu na naše okoliš i bioraznolikost.
Otpad i onečišćenje okoliša
Sredozemno more smatra se najzagađenijim morem na svijetu, ovaj tužan rekord rezultat je nakupljanja plastičnog otpada koji potječe čak 80% iz kopnenih aktivnosti i koji su preneseni rijekama ili vjetrom [1]. Ovi otpaci ponekad su vidljivi (cigaretni čikovi, ambalaža, itd.) i čine 10% plastike pronađene u Sredozemnom moru. Preostalih 90% su nevidljivi, prisutni u obliku mikroplastike [2].
Na zemlji su otpaci također vrlo prisutni, oni se raspršuju po plažama, cestama i nalaze se posvuda. Među njima su kućanski otpaci, ovisno o njihovom upravljanju, mogu biti spaljeni, pohranjeni ili reciklirani. Ponekad se bacaju čak i prije nego što stignu do kante za smeće, ali se također nalaze na otvorenim odlagalištima ili pohranjeni u centrima za tehničko zbrinjavanje (CET). U Alžiru, kao i u mnogim drugim zemljama, CET često ne poštuju stroge okolišne standarde potrebne za smanjenje njihovog utjecaja na okoliš i sprječavanje ekoloških katastrofa. Naime, lixiviati, tekući dio koji se formira tijekom nakupljanja otpada, su toksični jer su puni teških metala i drugih kiselih tvari. Kada je nepropusnost CET-a neispravna, toksične tvari mogu kontaminirati tlo i podzemne vode, što predstavlja ozbiljne rizike za okoliš i ljudsko zdravlje. Naime, teški metali poput olova i žive tada perzistiraju u okolišu desetljećima, što utječe na lokalnu faunu i floru. Ovi problemi se pogoršavaju neefikasnim upravljanjem otpadom, često motiviranim financijskim interesima umjesto ekološkim brigama.
Biološka raznolikost i onečišćenje
Plastični otpad ima razorni utjecaj na morski svijet i floru. Svake godine više od 1,5 milijardi životinja umre zbog plastičnog otpada [3]. Morske životinje poput riba, kornjača i ptica zaglave se u plastičnoj ambalaži ili progutaju fragmente mikroplastike koji mijenjaju njihovo kretanje i metabolizam. Nijedan kutak Zemlje nije pošteđen, znanstvenici su pronašli plastiku čak i na još neistraženim morskim dnom [4]. Isti je slučaj s onečišćenjem teškim metalima povezanim s elektroničkim otpadom ili lixivijskim vodama, njihov utjecaj se ukorjenjuje u ekosustavu, mijenja pH vrijednost te onečišćuje biološku raznolikost na tom mjestu.
Ove zagađenja ne samo da izravno ubijaju životinje i biljke, već i remete prehrambeni lanac, utječući na sve ekosustave sve do čovjeka. Gubitak vrsta i smanjenje biološke raznolikosti rezultira smanjenjem ključnih ekosustavnih usluga, poput oprašivanja usjeva, pročišćavanja vode i kontrole štetnika. Smanjenje biološke raznolikosti oslabljuje pravilno funkcioniranje ekosustava, čineći ih manje otpornima na klimatske promjene i druge okolišne poremećaje [5].
Rješenja i prevencija
Kako bi se ograničile onečišćenja, koristi se mnogo tehnika. Prva i najučinkovitija je smanjenje proizvodnje otpada na izvoru usvajanjem lokalne potrošnje, bez ambalaže, promicanjem upotrebe rinfuze i kartonske ambalaže umjesto plastične. Zatim je potrebno sudjelovati u upravljanju otpadom sortiranjem i recikliranjem što je bolje moguće, promicanjem kompostiranja, itd. To također zahtijeva učenje.
Uistinu, obrazovanje i osvješćivanje su ključni za promjenu ponašanja i promicanje održivih praksi. Obrazovanjem mladih generacija o važnosti upravljanja otpadom i zaštite okoliša, možemo se nadati promjeni mentaliteta na dugi rok. Školski programi, kampanje osvješćivanja i inicijative civilnog društva ključni su za postizanje tog cilja. U Alžiru, osvješćivanje žena i djece igra ključnu ulogu u tom procesu. Lokalne udruge primjećuju da aktivnim uključivanjem žena i djece postoji povećanje napora osvješćivanja i bolja primjena upravljanja otpadom u domaćinstvima i zajednicama.
Zatim dolazi faza pročišćavanja, koja se može provesti sakupljanjem divljih otpada, filtriranjem kišnice, razvojem inovativnih tehnika pročišćavanja. Možemo se posebno zainteresirati za fitoremediaciju koja uključuje upotrebu biljaka za pročišćavanje tla i voda zagađenih teškim metalima i drugim toksičnim tvarima [6]. Neke biljke imaju sposobnost nakupljanja teških metala u svojim tkivima, omogućujući tako prirodno i trajno čišćenje zagađenih tala. Ova vrlo skupa tehnika posebno je obećavajuća za regije pogođene zagađenjem uzrokovanom lixivijacijom sa odlagališta otpada.
Pravno gledano, države koje graniče s Sredozemljem potpisale su 1976. godine Barcelonsku konvenciju, to je glavni sporazum o okolišu na Sredozemlju koji je pravno obvezujući [7]. Ciljevi ovog sporazuma su zaštita Sredozemnog mora i borba protiv onečišćenja. Fokus je na smanjenju onečišćenja mora, održivom upravljanju otpadom i podizanju svijesti lokalnog stanovništva. Unatoč boljem upravljanju i uvođenju strožih propisa, još uvijek ima puno posla u Sredozemlju kada je riječ o pitanju otpada.
To se može postići samo s populacijama. S obje strane Sredozemlja, mnoge građanske inicijative već su pokrenute. U Alžiru, u gradu Tizi Ouzou, udruga za kompostiranje i recikliranje radi na podizanju svijesti i organizira događaje čišćenja plaža. U Francuskoj, udruga Neede osvješćuje stanovništvo o pitanjima okolišne tranzicije i upravljanja otpadom. Druge inicijative poput Clean my calanques, Surfrider ili pokret Zero Waste sudjeluju u osvještavanju problema otpada. Ti akteri prisutni su na platformi ReMed pokrenutoj od strane udruge MerTerre koja omogućuje povezivanje svih organizacija koje doprinose smanjenju divljeg otpada u Sredozemlju.
Utjecaj otpada na okoliš i bioraznolikost je složen i višedimenzionalan problem koji zahtijeva integrirani pristup kako bi se riješio. Lokalne i međunarodne inicijative, obrazovni napori i podizanje svijesti, kao i inovativne tehnike poput fitoremedijacije su ključne za smanjenje onečišćenja otpadom i zaštitu bioraznolikosti. Radom zajedno, možemo se nadati čišćoj i održivijoj budućnosti za Mediteran i dalje.
Biografija
Melissa Kanane: Doktorica znanosti za zaštitu ekosustava specijalizirana za upravljanje otpadom i honorarna predavačica na Sveučilištu Tizi-Ouzou u Alžiru. Njeni radovi posvećeni su kvantifikaciji, identifikaciji, karakterizaciji i valorizaciji kućnog otpada i sličnih vrsta otpada.
Justine Viros: Znanstvenica specijalistica za mediteransku šumu i kemijske interakcije šuma - atmosfera u kontekstu klimatskih promjena. Trenutno obavlja posao istraživača u okviru misije Interdisciplinarnosti na Sveučilištu Aix-Marseille, gdje je zadužena za razvoj misije za udrugu Neede Mediterranée.
Reference:
[2] https://www.ifremer.fr/fr/microplastiques-et-nanoplastiques-quels-impacts-sur-la-vie-marine
[4] https://www.ifremer.fr/fr/actualites/des-dechets-plastiques-de-la-surface-jusqu-aux-fonds-marins
[5] Oliver, T. H., Isaac, N. J., August, T. A., Woodcock, B. A., Roy, D. B., & Bullock, J. M. (2015). Opadajuća otpornost funkcija ekosustava pod gubitkom biodiverziteta. Nature communications, 6(1), 10122. https://www.nature.com/articles/ncomms10122
[6] Jones, D. L., Williamson, K. L., & Owen, A. G. (2006). Fitoremedijacija deponijskog filtrata. Upravljanje otpadom, 26(8), 825-837. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0956053X0500190X
[7] https://www.unep.org/unepmap/fr/who-we-are/barcelona-convention-and-protocols