Upravljanje otpadom ključan je izazov za sve zemlje, posebno u Sredozemlju. Justine Viros dešifrira s Melissom Kanane, doktoricom za zaštitu ekosustava, upravljanje otpadom u Alžiru, posebno u Kabyliai. Ovog tjedna daje općeniti pregled različitih tipologija otpada na Mediteranu, posebno prema sociološkim kriterijima.
Melissa Kanane nam povjerava rezultate svojih istraživanja o planu upravljanja otpadom u Alžiru, povezane probleme i rješenja, te na kraju, njihovu valorizaciju.
Sekvenca 2 - Sociologija i tipologije otpada na Mediteranu
Upravljanje otpadom na Mediteranu je kompleksna problematika koju utječu sociološki, ekonomski i kulturni čimbenici. Unutar mediteranskih zemalja, varira zbog uključenosti vlasti u njihovo upravljanje, prirode pronađenog otpada, obrazovanja te važnosti koja se pridaje pitanjima okoliša. Otpad, ovisno o načinu na koji se proučava, smatra se resursom, opasnošću, robom, upravljačkim predmetom ili arhivom. Doista, to su kompleksni objekti koji nas potiču da vidimo svijet na drugačiji način; oni nam prenose informacije o ekološkim politikama, urbanoj povijesti, znanosti o ponašanju, društvenim pokretima, itd. [1]
Varijabilnost otpada: usporedba između Francuske i Alžira
Razina života i navike potrošnje igraju ključnu ulogu u tipologiji proizvedenog otpada. U Francuskoj, urbanizacija i industrializacija dovele su do povećanja neorganskog otpada, dok u Alžiru organski otpad ostaje dominantan zbog prevalencije lokalnih tržišta i tradicionalnih prehrambenih praksi. Naime, tipologije otpada uklapaju se u prehrambene navike povezane s kulturom i obiteljskim okvirom. [2]
U Francuskoj, reciklabilni otpad poput plastike, stakla i papira predstavlja značajan udio otpada koji se proizvodi, odražavajući određenu razinu života i opći pristup proizvodima zapakiranima. Usporedba Francuske s europskim zemljama pokazuje da je razvrstavanje otpada tamo najmanje učinkovito, a kada se fokusira na regiju Južna-PACA smještenu uz obalu Sredozemnog mora, slika upravljanja otpadom je još gora. Godine 2011., količina otpada proizvedenog po stanovniku iznosila je 730 kg, nasuprot godišnjem prosjeku od 592 kg za francuske kućanstva. I udio koji se reciklirao iznosio je oko 56 kg naspram 77 kg na nacionalnoj razini. [3]
U Alžiru, iako su plastike također uobičajene, organski otpad ostaje dominantan i čini 60% kućnog otpada, posebno u kućanstvima s nižim prihodima. Povijesno gledano, Alžirci su upravljali tim otpadom na lokalniji i organski način. Upravljanje otpadom varira značajno diljem Alžira i Mediterana općenito. U Kabylia, upravljanje otpadom je naprednije zahvaljujući boljoj organizaciji zajednice i lokalnim inicijativama. Međutim, u drugim regijama, upravljanje otpadom pati zbog problema s financiranjem, nedostatka infrastrukture i slabe svijesti. U Alžiru postoji određena ravnodušnost: dok je naš dom čist, malo je važno što se događa vani. Gubici i rasipanje organskog otpada na jugu Mediterana ponekad su visoki. Stoga Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu procjenjuje da iznose 250 kg po stanovniku godišnje, te predstavljaju više od 60 milijardi dolara gubitka godišnje, što iznosi 120 dolara po stanovniku postavljajući pitanja o korištenju prirodnih resursa i sigurnosti hrane u regijama snažno pogođenima klimatskim promjenama i gdje je poljoprivreda vrlo potrošačka po pitanju vode. [4]
Sociološki odnos prema otpadu
Znanstvena istraživanja pokazuju da kriteriji koji omogućuju populacijama usvajanje prakse selektivnog prikupljanja uključuju zakonodavstvo i javne politike poput uspostave infrastrukture, poreza, sankcija, komunikacije, itd. Ali i kriterije koji su više individualni i intrinzični populacijama poput ekoloških sklonosti, društvenog utjecaja i stanovanja (vrste, blizine, itd.). Isto tako, pokazano je da veća svijest i znanje o utjecaju otpada te komunikacija o njihovom upravljanju poboljšavaju navike razdvajanja i potrošnje populacije. Također, u Kabylu, programi osvješćivanja koje provode lokalne udruge i seljačka vijeća igraju ključnu ulogu u tom osvješćivanju. Ove inicijative uključuju promociju razvrstavanja otpada na izvoru, kompostiranje organskog otpada i smanjenje korištenja plastike. U Francuskoj, mnoge udruge također sudjeluju u osvješćivanju o otpadu i pokreću kampanje prikupljanja otpada poput Clean my Calanques ili udruge MerTerre.
Nacionalni i lokalni programi: učinkovitost i percepcija
Čimbenici poput kulture, gospodarskog razvoja, klime i izvora energije utječu na sastav otpada; taj sastav utječe na potrebu za češćim ili rjeđim prikupljanjem otpada i određuje način na koji će se otpad zbrinuti. [5]
U Francuskoj, programi za upravljanje otpadom dobro su uspostavljeni i imaju značajnu javnu podršku, uz stroge propise i razvijenu infrastrukturu. U Alžiru, iako postoje nacionalni programi, njihova učinkovitost često je ograničena proračunskim ograničenjima i nedostatnom infrastrukturom. Postoje nacionalni programi, poput nacionalne strategije integriranog upravljanja i valorizacije otpada do 2035. godine, ali njihova učinkovitost ostaje ograničena u usporedbi s količinom proizvedenog otpada. Disfunkcionalnost ovog sustava zajedno s rezultatima istraživača u ovom području ističe važnost proširenja programa odvajanja otpada na izvoru kako bi se omogućilo smanjenje kućnog otpada koji se odlaže, ograničili ekonomski i ekološki troškovi prijevoza otpada te omogućila valorizacija sortiranih materijala. [6]
Sredozemlje, mjesto susreta i odredište za otpad zemalja s bazena
Povijesne percepcije otpada na Mediteranu pokazuju evoluciju u načinu na koji su društva percipirala i upravljala otpadom. Tradicionalno, otpad je viđen kao resurs koji se može ponovno koristiti ili kompostirati. Međutim, s industrijalizacijom i modernizacijom, ova percepcija se promijenila, pa se otpad sve više smatra problemom za okoliš i zdravlje.
Tijekom čišćenja plaža u Tizi Ouzouu pronađeni otpad nije bio izravno prepoznatljiv kao dolazeći iz drugih zemalja, ali plastični otpad se raspada i raspršuje, skladišti se na morskom dnu i konzumira od strane faune. Slivovi rijeka zemalja koje graniče s Mediteranom dovode svoje tokove otpada do Sredozemnog mora koje olakšava njihovo kretanje. Pitanje otpada stoga je transnacionalni izazov za koji su regionalna, nacionalna i međunarodna suradnja u kombinaciji s lokalnim inicijativama ključne za učinkovito rješavanje ovog problema.
Upravljanje otpadom na Mediteranu utječe na sociološke, ekonomske i kulturne čimbenike. Razlike između Francuske i Alžira su uglavnom u javnim politikama koje su uspostavljene, o potrošnji (npr. udio organskog/negorganskog otpada), ali i na utjecaj standarda života, lokalne i nacionalne inicijative, te percepciju otpada, posebno obrazovanje i osvješćivanje o okolišu. Okolišna, ekonomska i društvena dimenzija upravljanja otpadom na Mediteranu postavlja ga kao jedan od ključnih izazova u narednim godinama. Učinkovito upravljanje otpadom zahtijeva duboko razumijevanje njegovih utjecaja i suradnju između dionika kako bi se razvile održive i prilagođene rješenja lokalnoj stvarnosti.
Biografija
Melissa Kanane: Doktorica znanosti specijalizirana za zaštitu ekosustava s naglaskom na upravljanje otpadom i vanjska predavačica na Sveučilištu Tizi-Ouzou u Alžiru. Njezini radovi posvećeni su kvantifikaciji, identifikaciji, karakterizaciji i valorizaciji kućnog otpada i sličnih vrsta otpada.
Justine Viros: Znanstvenica specijalistica za mediteransku šumu i kemijske interakcije šuma - atmosfera u kontekstu klimatskih promjena. Trenutno obavlja funkciju istraživačkog inženjera u okviru misije Interdisciplinarnosti Aix-Marseille Sveučilišta gdje je zadužena za razvojnu misiju udruge Neede Méditerranée.
Reference: