Za direktora Green Cross International Nicolasa Imberta, klimatska i ekološka hitnost su ovdje. Biti pasivan nije opcija. On to objašnjava u knjizi programa. Generacija koja se pojavljuje suočena je s slijepom ulicom i morat će se nositi s rješenjima koja imaju pri ruci, dok istovremeno obnavljaju kohezije u svijetu koji više nema ravnoteže. Mogućnosti rješenja postoje, inspirativne su i dostupne. Na nama je da ih preuzmemo. Daleko od ideologija, oni se nalaze u djelovanju: bolja prehrana i drugačija potrošnja, korištenje skuplje energije kao ubrzanje naših transformacija, štednja načina života u teritorijima kako bismo postali smireno društvo.
Ova knjiga pruža ključeve za djelovanje, otvara perspektive, potiče na konkretne akcije, točnije na zajedničko djelovanje. Nakon dijela 1, postavljanje u perspektivu, razumijevanje situacije, izvadci sadržani u ovom dijelu 2 ilustriraju akcije koje treba poduzeti.
# 2 Nositi se s klimatskom hitnošću
Djelovanje na vodu
Ekonomija cirkularne vode poznata je još od Egipćana i povijesnih liturgijskih tekstova koji su spominjali sedam života vode, važnost njezinog ponovnog korištenja i neprocjenjivu vrijednost resursa. Sada imamo mogućnost podržati ovaj pristup kroz inkluzivnu metodologiju, koja nam omogućuje, na primjer, da shvatimo učinkovitost politika upravljanja vodom koje su uspostavljene u Maroku nakon desetljeća korištenja od 120 %.
Španjolska i Portugal trenutno se nadahnjuju ovim konceptom kako bi izašli iz svoje alarmantne situacije, gdje njihove stope iskorištenosti prelaze 107 % ili 110 %. U Francuskoj također, već dvije ili tri godine na nekim područjima, posebice u Pyrénées-Orientales, redovito prelazimo 100 %. Dakle, sada je pravo vrijeme za udarac suzdržanosti u načinu upravljanja vodom svakodnevno. Svaka osoba može na razini svoje kuće, svog područja ili načina života uspostaviti prakse kružnog i optimiziranog upravljanja resursima.
Tako je na Porquerollesu, od samog postavljanja ovog sustava praksi, primijetili smo da je na razini zaklade za suvremenu umjetnost koja prima 200 osoba dnevno, stopa korištenja vode iz vodovodne mreže samo za rad WC-a bila 40 %, i da je bilo moguće s trenutnom postrojenjem za obradu prisutnom na toj zakladi ponovno koristiti vodu izlazne stanice za WC-e, nakon što su odobrene dozvole. Na istom otoku Porquerolles, neviđena mobilizacija stanovnika potaknula je štedljivu upotrebu resursa, kako od strane privatnih osoba tako i od strane pružatelja smještaja i turista. Ovi raznovrsni i kontinuirani postupci omogućili su kontrolirano upravljanje resursima čak i dok je turistička posjećenost otoka značajno porasla.
Ipak, ponovna upotreba vode još uvijek ostaje marginalna u Francuskoj. Različite mjere, zakoni i dekreti objavljeni o ovom pitanju u Francuskoj 2023. i 2024. godine, u skladu s 53 mjere najavljene od strane predsjednika Emmanuela Macrona 2023. godine i ponovljene prilikom uspostave plana teritorijalne otpornosti Pyrénées-Orientales u lipnju 2024. godine, većinom su samo nadoknada zaostatka u provedbi europske okvirne direktive o vodi 2000/60/EZ ili, nedavno, uredbi 2020/741 o ponovnoj upotrebi vode, vrlo daleko od preporuka IPCC-a ili Visokog vijeća za klimu….
Utjecati na prehranu
Tko bi mogao predvidjeti da će, dok se industrijski razvijala poljoprivreda s ciljem da nahrani planetu, svijet riskirati da se istovremeno povećaju nestašice i gladi, ali i da pati od globalnog utjecaja prehrambene industrije na ekosustave? U Francuskoj, poljoprivredni sektor je drugi najveći emiter stakleničkih plinova, s 19 % emisija.
Taj omjer je sam po sebi minimiziran, budući da se prijevoz poljoprivrednih proizvoda i neprodane hrane integrira u sektor prijevoza, a ne u taj broj, baš kao i njihovo odlaganje koje se integrira u sektor otpada […] Konkretno moramo istovremeno razmišljati i rješavati našu sigurnost hrane te ekonomsku, ekološku i društvenu učinkovitost poljoprivrednih i prehrambenih sektora.
Kako to postići? Potrebno je započeti s konkretnim radom na sigurnosti hrane, s objema nogama i rukama u zemlji te ponovno očarati sva naša jela razvijajući istovremeno socijalnu sigurnost hrane, zdravu lokalnu i sezonsku prehranu, dostupnu svima te snažnu regeneraciju prirodne vitalnosti naših područja putem osvajanja agroekoloških prostora, očuvanja, renaturacije i ponovnog divljenja. Prednosti su komplementarne i raznolike. Radi se o osiguranju mirne sadašnjosti i budućnosti hrane, ali i omogućavanju oaza svježine kao ublaživača klimatskih promjena, revitaliziranih tla, kvalitativno i kvantitativno obnovljenog vodnog kruga te boljeg zdravlja kako ljudi tako i ekosustava.
Djelovanje na skupu energiju
Mi se kladimo da je ovo povećanje cijena energije, koje dolazi vrlo kasno u svjetlu klimatske i ekološke hitnosti čiji su svakodnevni učinci ogromni, okidač koji će nam omogućiti brzu evoluciju prema ekonomiji suzdržanosti. Za to, francuski ekosustav ima nekoliko specifičnosti koje treba razumjeti. Prvo, iluzija o prošlosti o obilnoj i jeftinoj nuklearnoj električnoj energiji nije omogućila provedbu potrebnih energetskih obnova, za razliku od onoga što se dogodilo kod naših europskih susjeda.
Dakle, prema zajedničkom europskom pokazatelju koji je općenito prihvaćen, francuske kuće gube prosječno 2,5 °C tijekom zime tijekom pet sati, u usporedbi s 1 °C u Njemačkoj ili Švedskoj, ili 1,5 °C u Italiji.
Zato je energetska obnova sada u Francuskoj apsolutna hitnost, udvostručena socijalnom hitnošću borbe protiv energetske siromaštva […]
Energetski štitovi koji su i ekonomski raskošni i neučinkoviti, ne pružaju povoljan ekonomski kontekst za potrebne hitne radove. S druge strane, sustav tvrtki za energetske usluge (ESCO) koji je uspostavljen prije više od dvadeset godina kod naših njemačkih, austrijskih i sjevernih susjeda, omogućuje pretvaranje utvrđenih energetskih troškova, posebno u stambenim objektima, u investiciju prema štedljivosti.
Nuklearna energija?
Nedavne fluktuacije cijena, kao i utjecaj trenutnih sukoba na kontinuitet opskrbe, vratili su važnost energetske transformacije temeljene na umjerenosti potrošnje i diversifikaciji dostupnih izvora u središte naših briga.
Nuklearna energija je dvostruko osuđena zbog svojih prevelikih troškova i neprilagođenosti ekološkom kontekstu:
"Graditi novu elektranu [npr. nuklearnu] je potpuno besmisleno", tvrdi Jeremy Rifkin; "stvarna cijena nuklearne energije tijekom životnog vijeka elektrane iznosi 112 dolara po megavatu, naspram "29 do 40 dolara po megavatu" za solarnu i vjetrenjačku energiju. I postoji još jedan problem: nedostatak vode, upozorava; značajan dio slatke vode koristi se za hlađenje reaktora. No, s klimatskim promjenama, voda rijeka i jezera se zagrijava i ljeti postaje neupotrebljiva za hlađenje elektrana."
To se već dogodilo na jugu Francuske. [...] Kada se taj težak teret povuče, otvara se mogućnost da se implementira niz obnovljivih tehnologija koje će omogućiti proizvodnju po vrlo konkurentnim cijenama.
Vodik?
Lanac se često predstavlja kao onaj koji će brzo postići nultu razinu ugljika, javni zahtjevi za ulaganjem su masivni, a interes dijela industrijskog svijeta očit. U svom izvješću za 2020. godinu, Međunarodna agencija za energiju govori nam o globalnim ulaganjima u iznosu od 15.000 milijardi dolara u razdoblju od 2020. do 2050. godine, s vrhuncem od otprilike 800 milijardi dolara do 2030. godine. Pogledom na raspodjelu ulaganja, primjećujemo da je 85% tih željenih ulaganja povezano s jačanjem kapaciteta proizvodnje električne energije [...]
U isto vrijeme, Energy Transition Commission, europski think tank, primjećuje da glede mogućih primjena, relativne prednosti vodika u odnosu na druge opcije decarbonizacije još nisu jasne. To je zapravo paradoks ovog poticanja na vodikovu ekonomiju.
S jedne strane, korištenje vodika, tog plinovitog energijskog vektora, generira samo vodu i pomaže u smanjenju emisija ugljičnog dioksida na mjestu potrošnje. S druge strane, načini proizvodnje, transformacije, skladištenja i prijevoza danas su općenito vrlo energetski zahtjevni […]
Vodik ima potencijal, među ostalim tehnologijama, da bude jedna od tehnoloških komponenti energetskog prijevoza sutra, s interesantnim prednostima. Međutim, ključno je, u njegovom nastanku i razvoju, ne ponavljati greške procjene i djelovanja koje su dovele do Francuske s Minitelom, Concordeom i nuklearnim elektranama.
Čuvajmo način života na našim teritorijima kako bismo postali smireno društvo
Prostor integracije brojnih urbanističkih, arhitektonskih, ekonomskih, društvenih i okolišnih izazova, grad je također otkrio, kroz povećanje ekstremnih vremenskih fenomena, svoju veliku ranjivost. Morate ponovno razmisliti i prilagoditi se, ili bolje rečeno, prilagoditi se, kako biste odgovorili na sadašnje i buduće izazove. [...]
Iako 80 % planeta živi u gradu i ovaj postotak konstantno raste, dvije temeljne tendencije uravnotežuju ovu dinamiku. Prvo, urbanizacija gradova sada je dosegnula razinu zasićenja koja se prvo manifestira u metropolama i prigradskim područjima. Zatim, prevelika fragmentacija uloga između grada, prigradskih područja, predgrađa i sela razvila je velike ranjivosti, koje se vide u prehrani ili ekstremnim vremenskim fenomenima, ali su također generirale latentno nasilje u našim društvima.
Okruženi modelima evolucije prethodno navedenih teritorija, sada je potpuno nova forma odnosa prema životu i teritoriju središte pristupa otpornosti: menadžment. Posuđen iz radova filozofa Thierryja Paquota i krajolika Gillesa Clémenta, ovaj pristup na ljudskoj razini ima za cilj pronaći ravnotežu koja omogućuje gradu da se istovremeno prilagodi i iznova izumi, da se inspirira od života, da stvara entuzijazam za konkretne i dovršene projekte, da naglasi užitak zajedničkog življenja, da razvije nove solidarnosti i određenu otpornost na klimatske promjene.
Klimatska i ekološka hitnost središnja je u našim životima. Sada je vrijeme za djelovanje, promijeniti naše prioritete, provesti konkretne akcije, u skladu s izazovima kako bismo bili sretni i mirni, vizualizirati se u budućnosti i pridonijeti tome da bude poželjna i zajednička.
Mlada generacija suočena je s ćorsokakom i morat će se nositi s rješenjima koja imaju pri ruci, istovremeno obnavljajući koheziju u svijetu koji više nema ravnoteže.
Rješenja postoje, ohrabrujuća su i dostupna. Na nama je da ih preuzmemo. Daleko od ideologija, ona se nalaze u djelovanju: bolje jesti i drugačije trošiti, učiniti skupu energiju ubrzanjem naših transformacija, štedjeti naš način života u regijama kako bismo postali mirno društvo.
Ova knjiga pruža ključeve za djelovanje, otvara nove perspektive, potiče na konkretne akcije, točnije na zajedničko djelovanje. Toliko je inspiracija i disanja koje su na nama da pretvorimo u akcije i inicijative.
Sljedeći korak? Na nama je da ga evociramo, napišemo i zajedno ga živimo. Postoji hitnost; potrudimo se biti kreativni i solidarni. I, više nego ikad, slušati svijet i njegovu glazbu.
Izvatci iz knjige "Reinventing the Planet". Njezin autor Nicolas Imbert je francuski inženjer, izvršni direktor nevladine organizacije Green Cross. Bavi se strukturiranjem prijedloga civilnog društva o klimatskim promjenama, zdravlju okoliša, teritorijalnoj otpornosti i prevenciji okolišnih sukoba, u Francuskoj i inozemstvu.
Ilustracija Jedan: Iz ove rasprave, AI je generirala niz ilustracija. Stefan Muntaner ju je hranio uredničkim podacima i vodio estetsku dimenziju. Svaka ilustracija postaje jedinstveno umjetničko djelo putem NFT-a.