« Prešli smo iz sustava u kojem sunce donosi većinu energije i hranjivih tvari u sustav neobnovljivih resursa ». Nicolas Bricas, socio-ekonomist za prehranu u CIRAD-u (Centar za međunarodnu suradnju u poljoprivrednom istraživanju za razvoj) i nositelj UNESCO-ove Katedre za prehranu svijeta, razmatra sutrašnjicu: koji su trenutni poljoprivredni i prehrambeni izazovi? Kako odgovoriti na njih? Kakvom tipu poljoprivrede težiti za prehranu francuske populacije?
« Na početku 20. stoljeća otkrivamo ugljen, kalij, dušik, naftu, uran – neobnovljive resurse – koji se masovno koriste. Tada prelazimo u ovaj novi sustav koji omogućava brže povećanje proizvodnje hrane nego što raste populacija. » Ono što Nicolas Bricas opisuje je situacija prekomjerne proizvodnje hrane koja se uspostavlja od 1980-ih na globalnoj razini.
U 20e stoljeću u Francuskoj, prvi društveni ugovor oko prehrane
On odmah naglašava da se svjetska populacija « uopće ne suočava s rizikom od prehrambene krize ». No, odmah nakon Drugog svjetskog rata, već se traže pravi prilagodbe između francuske poljoprivrede i prehrane. U tom smislu, tada se uspostavlja društveni ugovor, rješenje za « prehranu što je moguće jeftiniju, bez kratkoročnog trovanja. » Povećava se produktivnost tla i rada zahvaljujući kemijskim gnojivima i tehnološkim napretcima.
Serija institucija također se pojavljuje kako bi omogućila provedbu ovog ugovora: privatni dobavljači, osiguravajuća društva i javne banke, istraživanje i međuprofesionalne organizacije (s poljoprivrednim sindikatima). « Cijeli sustav prehrane! No, već od 1970-ih, shvaćamo da će ovaj model na kraju zapečati. Iscrpljujemo neobnovljive resurse, saturiramo prirodna staništa i zagađujemo. Tim više što ne uspijevamo ispravno nagraditi proizvođače, da se dodana vrijednost akumulira nizvodno i da se suočavamo s novim problemima javnog zdravlja (prekomjerna težina, degenerativne i kardiovaskularne bolesti…) koji se mogu pripisati kvaliteti proizvoda. Oni nas toksično djeluju na srednji i dugoročni rok », nastavlja socio-ekonomist.
Zamisliti prehrambenu demokraciju
Okolišni, zdravstveni, društveni i upravljački problemi pridružuju se demonstraciji Nicolasa Bricasa. Oni opravdavaju potrebu za promjenom agroprehrambenog modela (tj. poljoprivredne proizvodnje, njene prerade, komercijalizacije, potrošnje i upravljanja njenim otpadom). Za to bi, prema stručnjaku, trebalo transformirati i zamijeniti sve uključene aktere « kako bi se ostvario drugi društveni ugovor. Kompliciran projekt jer su neki akteri izgradili svoje bogatstvo na starom modelu i žele nastaviti na taj način. »
Umjesto « novog optimističnog bijega naprijed, s trećom poljoprivrednom revolucijom » (nove digitalne i genetske tehnologije, napomena urednika), Nicolas Bricas se zalaže za prehrambenu demokraciju. Na raskrižju između kolapsa bioraznolikosti i dolaska ovih novih tehnoloških evolucija, agroprehrambeni sustav je na raskrižju puteva. Naš odnos prema hrani se mijenja, ona postaje sredstvo povezivanja s drugima i s biosferom. To se konkretizira u borbama protiv zlostavljanja životinja, posebno. Također u načinu na koji se bavi poljoprivredom. « Naš način izgradnje naše prehrane je naš način izgradnje svijeta. A danas, građanima je da odluče, da preuzmu riječ; ne tvrtkama ili stručnjacima iz prošlosti. »
Zajednička blagajna za prehranu
U gradu Montpellier (507 000 stanovnika) osnovan je građanski savjet za prehranu. Prostor u kojem građani mogu razmišljati, educirati se, susresti razne stručnjake iz područja i razvijati prijedloge o sustavu za buduće generacije.
Uzmimo za primjer njihovu prvu građansku skupštinu o prehrani, u srpnju 2021. Oko šezdesetak stanovnika se okuplja i « pitaju se kako omogućiti svima pristup kvalitetnoj hrani. Oni sami definiraju tu kvalitetu », navodi stručnjak. To rezultira projektom izgradnje zajedničke blagajne za prehranu: 380 stanovnika izvučenih nasumično uplaćuje svaki mjesec između 1 i 150 eura, ovisno o njihovoj društvenoj klasi « i o tome što žele dati ». U zamjenu, svaki mjesec primaju 100 eura za potrošnju u prethodno odabranim prodajnim mjestima u gradu – na tržnicama i lokalnim neovisnim trgovinama. « To omogućava svima pristup kvalitetnoj hrani i potiče ih na razmišljanje o tom pitanju. »
Ova eksperimentacija inspirirana je projektom Socijalna sigurnost prehrane koji se trenutno razmatra u Francuskoj. Ideja je dodati granu « prehrana » u socijalnu sigurnost zdravlja, na temelju inicijalnog modela koji su postavili radnici. « Cilj bi, na kraju, bio da svi Francuzi uplaćuju u blagajnu prema svom životnom standardu i primaju 150 eura mjesečno namijenjenih ovoj prehrani », nastavlja Nicolas Bricas.
Potrebna je uključenost građana
Postoji mnogo lokalnih inicijativa koje eksperimentiraju s ovim novim načinima proizvodnje. « Kao s organskom poljoprivredom prije nekoliko desetljeća, komentira socio-ekonomist. Danas govorimo o agroekologiji, s ravnotežom između poljoprivrednika u lancima, ravnotežnijim upravljanjem i novim načinima prerade proizvoda. Ovi alternativni modeli zaslužuju biti stavljeni na raspravu kako bi odgovorili na izazove neuništavanja poljoprivrede i prehrane. »
Pa, jesmo li pronašli rješenje za našu prehranu sutrašnjice? Nicolas Bricas ublažava: « To su inspirativni modeli i orijentiri, ali to nije nužno točno ono kuda trebamo ići. Upravo zato što nemamo točan odgovor, građani moraju biti uključeni. Upravljanje našim prehrambenim sustavom je okupirano od strane nekolicine aktera, s protivmoćima koje nisu dovoljno jake. Potrebno je promijeniti ovu ravnotežu snaga stvaranjem ovih građanskih odbora za prehranu ».
Foto naslov: Zdrava prehrana, koja se temelji na zdravom razumu ©Pixabay