Stvarnost Korfu, danas, je da je otok preplavljen, da ne kažem invazijom, masovnim turizmom u Mediteranu. Teško je pronaći svoje mjesto kao šetač, ili bolje rečeno putnik koji traži neočekivano, određeni okus drugog mjesta i užitak iznenađenja, ako ne i šoka. Ostaje mogućnost da se krenu alternativnim putovima, počevši od onog kroz književnost i pisce.
Na obali starog grada Korfu, najposjećenijoj od strane turista, gdje se u blizini nazire ploveće zgrade velikih kruzera, nalazi se kuća, okrenuta prema moru, koja je vrlo malo posjećena. Ona utjelovljuje jednu od konstanti ili temelja suvremene Grčke, te nacije koja je ponovno izmišljena u 19. stoljeću. Riječ je o kući/muzeju pjesnika Dyonisosa Solomosa. Posljednja rezidencija pjevača moderne Grčke, autora poznate « Himne slobodi », koja inspirira i izražava nacionalnu himnu neovisne Grčke.
Uzdignuta između kostiju
Helena — svete kosti,
I hrabra kao prije
Pozdrav, o pozdrav, slobodo!
Svijet prolazi, dolje, u neprekidnom toku, ulicom Arseniou, on ostaje, u ovoj kući koja se dotiče Jonskog mora, gdje je boravio između 1832. i 1857. godine. Podrijetlom s otoka Zante, školovan u Italiji, jeziku svojih prvih književnih tekstova, Solomos je glas grčkog bića. Ne na čistom jeziku koji odbacuje, jer zaboravlja ili preziru narodne govore, ne, to je na jeziku koji nosi dah, duboku želju da se ponovno poveže s onim što je došlo iz antičke Grčke, bez da je ikada učvrsti u mitološki model koji više ne postoji. Ova « Himna slobodi », koju je napisao Solomos, a skladao Nikolaos Chalikiopoulos Mantzaros, može se, usput rečeno, trenutno otkriti u rukopisu, u gradskoj galeriji Korfu, smještenoj u visećem vrtu, nasuprot venecijanske tvrđave koja dominira starim gradom.
Tako, u srcu Korfu, posjećenom od strane mnoštva turista opremljenih mobilnim telefonima koji snimaju brojne selfije, Solomos bdije s blagonaklonim i pažljivim okom, nad onim što čini trajnost jedne nacije. Njegov jezik, njegova književnost i njegov pjev koji ocrtavaju brojne simbole-symbolon- doslovno, ono što drži zajedno. Njegova poezija sastavlja i izražava nešto poput vlastitog, živog mjesta jednog govora u Gradu, koji uspostavlja ili stvara Mi, na grčki način. Da damo primjer i pokušamo usporediti, to bi za Francuza bilo nešto poput poezije Victora Hugoa, ili « Sloboda vodi narod », ove emblematske slike Delacroixa koja nam daje sliku, ikonu ili simbol Republike. To je zasigurno ono što Solomos utjelovljuje u povijesti suvremene Grčke.
On je upravo ovdje, u Korfu, ulici Arseniou, dovoljno je napraviti korak u stranu i malo se zadržati u njegovoj kući, doći mu u posjet kako bi se bolje shvatilo što on predstavlja.
Georges Séféris, drugi veliki grčki pjesnik, nije se u tome prevario. Na predavanju koje je održao Švedskoj akademiji, 11. prosinca 1963., prilikom dodjele svoje Nobelove nagrade za književnost, ističe koliko je pjesnik rođen na otoku Zante nositelj onoga što naziva « demon apsolutnog » i precizira :
« Solomos je zasigurno autor « Himne slobodi », čiji prvi stihovi čine našu nacionalnu himnu, i drugih pjesama koje su stavljene u glazbu i obilato pjevane tijekom prošlog stoljeća. Ipak, to nije zbog toga što njegovo nasljeđe ima značaj za nas ; to je zbog onoga što je znao odrediti, na način koji je bio moguć u njegovo vrijeme, put koji je trebala uzeti grčka ekspresija. [1]»
Zašto ne slijediti te alternativne putove, u Korfu ? Ići u susret jednom od otaca suvremene grčke poezije i književnosti, i subvertirati klišeje ili unaprijed formirane ideje koje opterećuju pogled na grčki svijet i na ovaj otok od ogromne ljepote. Postoje još uvijek divlja mjesta, nebetonirana, na ovom velikom Jonskom otoku, koja se nude znatiželjnim posjetiteljima. I drugi alternativni putovi, poput ovog putovanja trajektom do obližnje Albanije, u mali lučki grad Sarandë. Drugi svijet tako blizu, na kraju ove paralelne Mediterane koju čini Jadransko more…
[1] Georges Séféris, Nekoliko točaka moderne grčke tradicije, Izdavačka kuća AIORA, dvojezično, 2016, str. 31
Fotografija naslovnice: Thierry Fabre