Rat je opustošio Siriju. Ostavio je iza sebe humanitarnu katastrofu i krajolik pustoši. Izvan ovih simboličnih mjesta, cijela nematerijalna kultura Sirije kao i značajni i jedinstveni prirodni lokaliteti su pogođeni ili nestali. Unatoč teškoj svakodnevici, inicijative se pojavljuju među stanovništvom kako bi sačuvali i obnovili ovu neprocjenjivu baštinu Sirije.
Palmyra, Aleppo i Damask, ovi svjetski spomenici, pretrpjeli su značajnu štetu. Podržani od strane međunarodnih organizacija poput UNESCO, ili lokalnih udruga, radovi na obnovi su u tijeku. Nasuprot tome, manje medijski praćena, uništavanje prirodnih lokaliteta nema strukturirane programe obnove. Ipak, utjecaj na faunu i floru, još uvijek nedovoljno procijenjen, čini se u nekim slučajevima neizlječivim. To je slučaj s ibisom gologlavcem sjevera. Nekada prisutna u sirijskoj Badia, ova emblematična vrsta čini se da je potpuno nestala. Tri posljednja poznata jedinka nisu viđena na svom uobičajenom mjestu razmnožavanja u Palmyri od 2014. Smješten blizu Alepa, Jabboul je bio jedino poznato mjesto razmnožavanja ružičastih flamingosa na Zapadnoj Aziji. I ovdje je rat sigurno imao ulogu u njihovom nestanku.
Ugrožena biološka raznolikost
Sirija uživa u vrijednoj biološkoj raznolikosti s 125 vrsta sisavaca, 394 ptica, 127 gmazova, 16 vodozemaca i 157 vrsta slatkovodnih riba zabilježenih. Danas je ova biološka raznolikost ugrožena uništavanjem i nedostatkom ulaganja u obnovu njihova prirodnog okoliša. Međutim, unatoč poteškoćama, inicijative se rađaju, koje provode udruge ili, češće, same zajednice. To je slučaj s pošumljavanjem koje se provodi u Umm al-Tuyouru u regiji Latakija u prosincu 2021. povodom Dana osoba s invaliditetom. Osim toga, zaljubljenici u prirodu i dalje dijele svoje znanje i promatranja. Neki ekološki projekti nastavljaju se u područjima pod kontrolom režima, poput projekta podržanog od strane PNUD-a koji ima za cilj podržati lokalne zajednice oko lokacije Jabboul ili projekt rehabilitacije voda Eufrata.
Kulturna otpornost i lokalne inicijative
Ratni sukobi također su stavili na kušnju kulturu i tradiciju zemlje. Ipak, Sirijci se trude sačuvati svoju baštinu. I odbijaju vidjeti kako njihova kultura blijedi. Folklorne plesove svugdje se prikazuju kao simbol otpora. Troupe poput Arabesque i Al Sham putuju Sirijom i cijelim svijetom, izvodeći drevne plesove poput dabke. Daleko od običnih predstava, ovi nastupi pružaju pravu duboku uranjanje u sirijansku dušu, ponovno rasplamsavajući plamen tradicije. Želja za očuvanjem ne ograničava se samo na scenu i kulturu. Neprofitne organizacije poput Basmat al-Khayr u Damasku i Syria Trust for Development nastoje podržati sirijanske obrtnike, čuvare vrijednog znanja. Radionice, izložbe i sajmovi organiziraju se kako bi im omogućili dijeljenje svojih vještina i prodaju svojih kreacija, osiguravajući tako prijenos ovih kulturnih blaga budućim generacijama.
Alep, utočište zaštite
Još jedan primjer je Alep. Grad koji je pretrpio mnogo, ali nikad nije odustao, skriva utočište: Al-Najma Heritage House. Ovaj kulturni centar, vođen strastvenim lokalnim osobama poput Hishama al-Muftija, nudi radionice i izložbe koje slave sirijsku umjetnost i baštinu. Glazbene škole i radionice obrtnika upotpunjuju ovu sliku. Visoki institut glazbe u Alepu i Nacionalni konzervatorij glazbe u Damasku brinu o očuvanju tradicionalnih melodija obučavajući nove glazbenike i organizirajući koncerte i predstave. Što se tiče radionica obrtnika, one prenose mladima znanje starih majstora, osiguravajući tako opstanak tradicionalnih zanata.
Izazovi obnove
Teško je znati što te inicijative predstavljaju u ekonomskom smislu, često ih provode male lokalne udruge ili pojedinci koji se bore u teškoj svakodnevici. "Više nemamo struje, ni tekuće vode", žali se stanovnik Alepa pod pokrićem anonimnosti*. "Živimo prema ritmu generatora i vodovodnih pumpi." Kako bi se prehranili, mnogi se okreću susjednom Libanu, gdje su osnovni proizvodi pristupačniji. "Tamo kupujemo plin, benzin, lož-ulje i hranu, pa se vraćamo", objašnjava isti stanovnik. Bez osnovnih usluga, prisiljeni su živjeti u teškim uvjetima, ovise o humanitarnoj pomoći i svojoj snalažljivosti.
Ekonomska provalija
Iako je 18 puta veća, Sirija se uvelike oslanja na susjedni Libanon za osnovne potrebe svojih građana, stvarajući paralelnu ekonomiju koja oba naroda vodi u beskonačnu ekonomsku propast. "Nemamo pristup stranim valutama, samo naši rođaci koji rade u Libanonu ili zapadnim zemljama mogu nam poslati malo. Oni obnavljaju zemlju, ali mi koji ovdje živimo nemamo nikakvu moć," priča stanovnik Damaska. Prema UN-u, ovaj sukob je rezultirao s 13 milijuna raseljenih osoba, 2,5 milijuna djece bez škole, 7,6 milijuna osoba koje ovise o humanitarnoj pomoći. Obnova Sirije je složen proces koji uključuje sudionike s različitim političkim i ekonomskim agendama. Procijenjeni troškovi obnove Sirije (do 2023.) variraju između 200 i 300 milijardi dolara, dok neki idu do 1.000 milijardi. Međutim, nijedna značajna privatna ili javna inicijativa još nije zaživjela zbog različitih prepreka, uključujući međunarodne sankcije i nedostatak stranih valuta. Stoga očuvanje i zaštita sveg tog nematerijalnog naslijeđa ovise o samim Sirijcima.
*Iz sigurnosnih razloga mještani koji su pristali svjedočiti žele ostati anonimni
