Sfax, "glavni grad juga", doživio je kontinuirani pad od 1980-ih godina, čije su uzroci mnogobrojni: globalizacija, bijeg ekonomskih i kulturnih elita u glavni grad ili u inozemstvo, prelazak na uslužnu ekonomiju... ali jedan od ključnih uzroka je degradacija kvalitete života zbog industrijskog onečišćenja - posebno kemijskog - unatoč građanskom angažmanu od 1980. godine i posebno nakon revolucije 2011. godine.
Sociolog i ekološki aktivist iz Sfaxa, Fethi Rekik analizira ovaj primjer s perspektive znanstvenika i svjedoči o ovom teškom sukobu s građanskim angažmanom, u dijalogu s Bernardom Mosséom, povjesničarom, odgovornim za istraživanje, obrazovanje i obuku udruge NEEDE Mediteran.
Bernard Mossé: Fethi, možeš li predstaviti svoja istraživanja s jedne strane i svoje angažman s druge strane te kako su se te dvije aktivnosti ispreplele u tvom putu?
Fethi Rekik: Naime, moj put obuhvaća dva aspekta, znanstveni i volonterski, koje sam zapravo vodio paralelno.
Godine 2002. pridružio sam se Udruzi za zaštitu prirode i okoliša Sfax (APNES). U isto vrijeme bio sam profesor sociologije na Filozofskom fakultetu u Sfaxu. Došlo je do suradnje između ove udruge za zaštitu prirode i fakulteta. Radilo se o planu zaštite biološke raznolikosti otoka Kneiss, skupine od četiri otočića klasificiranih kao PIM (Mala mediteranska otoka) s izvanrednom florom i faunom koje su ugrožene krivolovom, sakupljanjem dagnji i stočarskim aktivnostima (ovce). Projekt je bio financiran od strane GEF-a (Globalni fond za okoliš); to je bila prilika za mene da radim na sociološko-ekonomskom aspektu projekta i napišem članak objavljen 2006. u časopisu CERES.
Kasnije sam nastavio istraživanje i objavio članak s Salemom DAHECHOM (profesor geografije na Parizu VII) o prometnoj gužvi i onečišćenju zraka u Sfaxu u časopisu Pollution atmosphérique: kako objasniti da građani doprinose onečišćenju, posebice buci, u svom gradu Sfaxu; moj kolega se bavio okolišnim aspektima, a ja psihosociološkim aspektima pitanja.
Općenito, moja istraživanja usmjerena su na položaj Sfaxa u zemlji, centralizaciju i regionalizaciju, općenito razvojni model.
Do 2011. godine, APNES u kojoj sam aktivno sudjelovao do 2011. bila je jedina koja je djelovala u regiji Sfax. Njen osnivač i predsjednik (preminuli Ahmed Zghal) bio je istaknuta figura vladajuće stranke, RCD. Aktivisti lijevih stranaka, osim nekoliko iznimaka, nisu željeli sudjelovati u udruzi smatrajući je neefikasnom, ali često prisustvuju manifestacijama (posebice godišnjim seminarima) koji se bave pitanjem okoliša u Sfaxu, posebno zagađenjem od kemijskih tvrtki: SIAPE (Industrijsko društvo fosfornih kiselina i gnojiva) i NPK (dušik, fosfor i kalij). Udruga također provodi edukativne aktivnosti animirajući školske klubove u regiji Sfax kako bi mlade osvijestila i educirala o zaštiti okoliša.
Što se dogodilo s revolucijom 2011.?
S tog stajališta, također postoji prije i poslije 2011.
S stjecanjem slobode izražavanja, mnogi građanski pokreti su nastali, uključujući i one koji se bave temama okoliša. Ti građanski pokreti su premašili APNES, povijesnu udrugu.
Nakupina se tada formirala, sastavljena od članova udruga među kojima su uvijek bili oni iz APNES-a, bivši političari i mladi.
Te godine predstavljaju prvi preokret: upravo nakon revolucije, APNES je želio ostvariti odluku donesenu 2008. godine od strane bivšeg predsjednika Ben Alija, o zatvaranju SIAP-a. Udruga je organizirala seminar s tim ciljem. Osobno sam planirao sudjelovati u toj aktivnosti koja se nije dogodila. Naišla je na snažan otpor moćne sindikalne organizacije UGTT, odnosno njenog sfaxanskog ogranka, koji se protivio zatvaranju SIAPE (koje je trebalo stupiti na snagu 2011. godine prema odluci predsjednika Ben Alija iz 2008. godine) i otkazivanju oko 300 zaposlenika, u suradnji s centralnom vlašću.
Uobičajeno, UGTT se zalaže za humanitarne uzroke - čak će za to dobiti Nobelovu nagradu za mir 2015. godine, dodijeljenu kolektivu kojem pripada, zajedno s Lige za obranu ljudskih prava, Odvjetničkim redom i poslodavačkom organizacijom UTICA. Ali ne ovaj put i ne u Sfaxu.
Dakle, postoji velika inercija koja paralizira ovaj uzrok tijekom nekoliko godina.
No, od 2014. godine dolazi do preporoda pokreta, s velikim demonstracijama (od siječnja 2015.), sjedilačkim prosvjedima tijekom noći ispred SIAPE-a (2016.), a zatim se nastavljaju i druge demonstracije tijekom 2016. i 2017. godine.
Tijekom izborne kampanje 2019., vođa tadašnje vlade i jedan od budućih predsjedničkih kandidata, izjavljuje se za službeno zatvaranje kemijske tvornice. No do sada, ne postoji nikakav projekt za pročišćavanje i nijedan plan za preuređenje lokacije. Počinje još jedna borba koja utječe na kvalitetu života stanovnika, ali i gospodarsku privlačnost grada.
Biografije
Fethi Rekik je profesor (HDR) visokog obrazovanja i znanstvenog istraživanja te direktor istraživačkog laboratorija 'Etat, Culture et Mutations de Société' na Fakultetu književnosti i humanističkih znanosti u Sfaxu, Tunis. Također je ekološki aktivist u svom gradu Sfaxu od 2000. godine.
Bernard Mossé je povjesničar, odgovoran za istraživanje, obrazovanje i obuku udruge NEEDE Mediteran. Član je znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i obrazovanje, za koju je bio znanstveni direktor i koordinator UNESCO katedre "Obrazovanje o građanstvu, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).