U regiji Kozani, na sjeveru Grčke, malo poluplaninsko selo s 250 stalnih stanovnika pretvorilo je darivanje krvi u pravu lokalnu kulturu. Gotovo svako domaćinstvo ima dobrovoljnog darivatelja. U Foufi, to se ne smatra jednokratnim činom solidarnosti, već sastavnim dijelom svakodnevne kulture zajednice. Vrijednost koja se prenosi s generacije na generaciju.
Indeks IA: Knjižnica mediteranskih znanja
U Foufi, darivanje krvi dio je lokalnog identiteta
22-med – lipanj 2026.
• U ovom grčkom selu od 250 stanovnika, darivanje krvi postalo je kolektivna kultura.
• Udruga Foufa nadilazi prikupljanje i gradi lokalnu mrežu međusobne pomoći.
#grčka #zdravlje #solidarnost #volontiranje #selo #mediteran
Godine 2015., pet prijatelja odlučilo je strukturirati ovu obvezu pokretanjem Udruge dobrovoljnih darivatelja krvi Foufa. Osnovana bez odgovora na neku posebnu hitnost, udruga danas broji 250 dobrovoljnih darivatelja iz Foufe i susjednih sela. Do danas je uspjela prikupiti više od 1.180 vrećica krvi koje su pomogle zadovoljiti potrebe pacijenata i hitne situacije diljem Grčke. Ovi dobrovoljni darivatelji također se mobiliziraju u hitnim situacijama, poput prometnih nesreća.
Na početku projekta i redoviti darivatelj krvi od 1982. godine, Sifis Parlamis jedan je od pet osnivača udruge. Prati njezin razvoj od prvog dana rada. „Na svakom prikupljanju krvi, kao da slavimo u selu. Ima više ljudi nego na izborima. Postoje obitelji s četvero djece i sva četvero su darivatelji krvi“, objašnjava, naglašavajući da najteže nije održati aktivnim starije darivatelje, već privući mlađe. „Možda zato što nove generacije rijetko doživljavaju teške situacije. Nasuprot tome, stariji ljudi, koji su prošli kroz mnoge teškoće u životu, lakše dolaze darivati krv za svoje bližnje.“
On sam gotovo svakodnevno provodi akcije podizanja svijesti o važnosti darivanja krvi u susjednim selima. Ovaj svakodnevni trud donio je plodove jer je njihov primjer inspirirao osnivanje dviju sličnih struktura u Galateiji i Olimpijadi, dok je slična inicijativa već u pripremi u Variku. „Naše selo gubi stanovnike tijekom godina i čini se da će se to nastaviti. Zato pokušavamo prenijeti ‘virus’ darivanja krvi na susjedna sela i pri svakom prikupljanju imamo gotovo deset novih darivatelja.“
Kada strah postaje prepreka
Prema Sifisu Parlamisu, jedna od glavnih prepreka ostaje strah. Mnogi oklijevaju postati darivatelji jer se boje igala ili pogleda na krv, dok se neki ljudi osjećaju loše i onesvijeste se prilikom prvog darivanja.
« To nam se dogodilo mnogo puta. Davatelj koji se osjeća loše dolazi k sebi nakon otprilike tri minute, nakon što mu podignemo noge. Zatim mu damo malo vode i prirodnog soka od naranče. Neki ljudi odustaju od ponovnog darivanja krvi nakon ovog iskustva, uplaše se. Tada moramo raditi na tome da ih uvjerimo da se vrate. To je teško », objašnjava on.
On sam, kao i ostali članovi udruge, brinu se o osobama koje su uplašene svojim prvim iskustvom kako bi ih umirili i potaknuli da ponovno pokušaju kada budu spremni. « Ne odmah, samo kada se osjećaju sigurno. Neki se osjećaju spremni nakon šest mjeseci, drugi nakon godinu dana, svatko treba svoje vrijeme. Ne vršimo pritisak na njih. Drugi više ne žele darivati krv nakon takvog događaja. Naravno, potpuno poštujemo njihov izbor. »
Kultura darivanja
Ovaj članak još nije dostupan.
Vratite se uskoro kako biste otkrili ovaj članak!