U Libanu, cedrovi i druga stara stabla pružaju dragocjenu klimatsku memoriju. Analizom njihovih godišnjih prstenova, istraživači rekonstruiraju suše, vlažne periode i ekstremne događaje koji su obilježili regiju tijekom nekoliko stoljeća. Ove prirodne arhive omogućuju bolje razumijevanje učinaka klimatskih promjena u istočnom Sredozemlju i osvjetljavaju strategije održivog upravljanja šumama i vodnim resursima.
Tijekom tri tjedna, 22-med surađuje s libanskim znanstvenim medijem 961 Scientia i objavljuje u četvrtak odabir članaka za znanstveni pogled na mediteranske izazove s njegove južne obale i Libana.
Indeks IA: Knjižnica mediteranskih znanja
Čitati povijest klime u deblu stabala
22-med – siječanj 2026
• U Libanu, godišnji prstenovi cedrova i drugih vrsta omogućuju rekonstrukciju nekoliko stoljeća suša, oborina i ekstremnih klimatskih događaja.
• Dendroklimatologija osvjetljava utjecaje klimatskih promjena u istočnom Sredozemlju i nudi konkretne alate za održivo upravljanje šumama i vodnim resursima.
#liban #klima #šuma #cedar #dendroklimatologija #mediteran #klimatskepromjene #vodniresursi #biodiverzitet
Od Hestia AKIKI – novinarka
Stabla nisu samo jednostavne biljke, ona su također dragocjeni svjedoci povijesti klime. Analizom njihovih godišnjih prstenova, znanstvenici mogu rekonstruirati prošle vremenske uvjete s izvanrednom preciznošću. U Libanu, šume cedrova i drugih vrsta nude bogatstvo informacija o klimi regije. Kombiniranjem ovih podataka s onima iz drugih zemalja mediteranskog bazena, istraživači su mogli otkriti važne informacije o klimatskim promjenama koje su obilježile protekla stoljeća. Ove prirodne arhive omogućuju nam bolje razumijevanje varijacija temperature, oborina i drugih važnih parametara. Također nas osvjetljavaju o ekstremnim klimatskim događajima, poput suša i poplava, koji su obilježili povijest regije.
Emblem naše zemlje, cedar Libana, bio bi s drugim vrstama poput hrasta listopadnog, čuvar naše klimatske povijesti. To je omogućeno dendroklimatologijom, tehnikom koja omogućuje određivanje klime prošlosti na temelju proučavanja godišnjih prstenova stabala čija bi formacija bila pod utjecajem tih uvjeta. To bi omogućilo ne samo proučavanje utjecaja klimatskih promjena u regiji, već i „olakšati upravljanje i iskorištavanje resursa i utjecaj određenih štetnika na određene vrste poput Cephalcia tannourinensis, crva koji napada cedrove u rezervatu Tannourine“, kako nam objašnjava profesor Jean Stéphan, nastavnik-istraživač u očuvanju i upravljanju resursima na Libanskom sveučilištu.
Od početka 2000-ih, brojna istraživanja omogućila su proučavanje posljednjih 500-600 godina, određivanje razdoblja suše i oborina unutar zemalja istočnog mediteranskog bazena (Sirija, Jordan, Liban, Cipar, Turska i Grčka) i ponekad povezivanje tih razdoblja s drugim događajima koji su obilježili regiju, poput razdoblja gladi koje je pogodilo Tursku, Siriju i Italiju između 1590. i 1595. godine, tijekom kojeg su istraživači zabilježili najduže razdoblje suše u svom istraživanju, između 1591. i 1595. godine. Drugi događaji čak su utjecali na određene odluke lokalnih carstava, poput zabrane izvoza žitarica koje proizvodi Osmansko Carstvo tijekom razdoblja suše između 1570. i 1571. godine. „Nismo očekivali da ćemo imati tako dugo razdoblje suše (5 godina NDLR) i da će se pojaviti dva puta u posljednjih 600 godina“, priča profesor Stephan.
„Ova vrsta istraživanja je iznimno zanimljiva i za upravljanje resursima“, dodaje on. Određivanjem obrazaca oborina, postaje moguće razviti određene strategije upravljanja resursima, posebno vodom. „Koristeći rezultate ovih istih istraživanja, moglo bi se odrediti, na primjer u Jordanu, količine vode koje treba pohraniti. Ako se najavljuje godina suše, treba upravljati potrošnjom vode iz brana na način da traju pet godina (što je trend u regiji prema statistikama NDLR) a ne samo za jednu godinu“, objašnjava istraživač. Značaj ovih istraživanja je prvenstveno njihova primjena u iskorištavanju resursa, kao što je određivanje utjecaja određenih faktora na šume, poput klimatskih promjena. Ove su promjene, zapravo, utjecale na rast stabala, koji je u opadanju, pokazujući domet ovog fenomena u regiji.
Čitati u drvetu
Kako bi se došlo do takvih rezultata, mora se ispuniti mnogo uvjeta. Kao što nam objašnjava profesor Jean Stéphan, da bi se „pročitali“ godišnji prstenovi, prvo je potrebno „pronaći stara stabla, starija od prvih meteoroloških istraživanja u regiji (tj. u Libanu polovica 19.og stoljeća NDLR), koja su sposobna generirati vidljive godišnje prstenove zbog pada temperatura i/ili vlažnosti“.
Drugi kriteriji, broj stabala, raznolikost vrsta i površina teritorija koja se analizira, zahtijevaju pokrivanje širokih područja poput istočnog mediteranskog bazena. To je jedan od razloga zašto Liban, „posjedujući stare primjerke“, ne može biti smatran samostalno prilikom analize klime. „To bi se svodilo na mikroklimu lokaliteta, što ne bi omogućilo određivanje globalnih klimatskih trendova i moglo bi biti pod utjecajem lokalnih elemenata poput požara, klizišta ili napada štetnika ako se razmatra samo jedna vrsta“, nastavlja on.
Osim toga, u regiji postoje mnoga ograničenja: rana prisutnost civilizacija i nedostatak meteoroloških podataka, potrebnih za osiguranje korelacije rasta godišnjih prstenova s uvjetima okoliša, prisiljavaju znanstvenike da prošire površine analize.
Naposljetku, kako bi se analizirali uzorci bez oštećenja, iz debla se pomoću bušilice vadi jezgra, koja će se zatim obraditi kako bi se promatrala pod binokularnom lupom ili mikroskopom. Broj, širina i izgled promatranih godišnjih prstenova omogućit će određivanje starosti stabla, uvjeta s kojima se suočavalo, datuma njegove smrti i to s preciznim datiranjem. Dendrokronologija je omogućila ne samo analizu klime, već i razgradnju nekih mitova, poput onog o tisućljetnim cedarima koji bi u Libanu bili samo stogodišnji (tisućljetni primjerci se nalaze u Turskoj), i razumijevanje nekih ekoloških pošasti. Stoga, očuvanje naših šuma osigurava očuvanje klimatske povijesti našeg teritorija.
Jean Stephan je izvanredni profesor na Prirodoslovnom fakultetu Libanskog sveučilišta, specijaliziran za očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje prirodnim resursima. Bivši inženjer poljoprivrede na Ministarstvu poljoprivrede i bivši voditelj Odjela za ruralni razvoj i prirodne resurse u Mount Libanu, surađuje s međunarodnim organizacijama na projektima vezanim uz upravljanje šumama, strateško planiranje teritorija, prilagodbu klimatskim promjenama i studije utjecaja na okoliš.
Aktivni je član IUCN-a (Grupa stručnjaka za drveće), Međunarodne hrastove zajednice i AIFM-a, a njegovi radovi fokusiraju se na biološku raznolikost i njezinu održivu upotrebu u kontekstu klimatskih promjena.