Sredozemno more osiromašuje. Uzrok je masivno smanjenje unosa hranjivih tvari iz rijeka i pročišćenih otpadnih voda. Izravna posljedica politika upravljanja vodama, suša koja je postala učestali fenomen i industrijske i poljoprivredne prakse. Za morsku biologinju Danielu Banaru, ovo osiromašenje prijeti cijelom morskom prehrambenom lancu, slabi ribarstvo i moglo bi paradoksalno povećati kontaminaciju organizama. Znanstvena upozorenja koja pozivaju na preispitivanje upravljanja slatkim i morskim vodama.
Olivier Martocq - Novinar
Indeks IA: Biblioteka mediteranskih znanja
Sredozemno more osiromašuje zbog nedostatka hranjivih tvari
22-med – prosinac 2025
• Smanjenje unosa hranjivih tvari iz rijeka i obrađenih voda slabi morski prehrambeni lanac i mediteransko ribarstvo.
• Prema morskoj biologinji Danieli Banaru, ovo osiromašenje moglo bi također pojačati kontaminaciju organizama zagađivačima.
#métditerranée #ocean #biodiverzitet #ribolov #voda #zagađenje #ekosustav
Sredozemno more oduvijek je bilo oligotrofno more, što znači prirodno siromašno hranjivim tvarima. Ova niska produktivnost objašnjava prozirnost njegovih voda, koja je toliko cijenjena među turistima. „Kada su vode vrlo bistre, to znači da nema mnogo planktona. Stanice su male, slabo zastupljene u biomasi“, podsjeća Daniela Banaru, naglašavajući da se prirodna ravnoteža oslanjala na ključne zone plodnosti, posebno na ušća rijeka. Na francuskoj obali, Rhône je, posebno, igrao ključnu ulogu.
„Rijeke prirodno donose organsku tvar, koja potječe uglavnom od ispiranja tla i ostataka kopnenih biljaka. Ove hranjive tvari hrane fitoplankton, a zatim cijeli prehrambeni lanac do riba koje iskorištavaju ribari“, objašnjava Daniela Banaru. Tako danas zaljev Lion koncentrira gotovo 90 % francuskog mediteranskog ribarstva.
Pročišćivači: nužni sanitarni napredak… Ali !
Poboljšanje obrade otpadnih voda bio je veliki sanitarni napredak. Primjer Marseillea s prvim fizikalno-kemijskim tretmanom krajem 80-ih godina, i učinkovitom mikrobiološkom obradom od 2008. godine ilustrira kolektivnu svijest. „Bilo je nužno očistiti vode koje se ispuštaju u more, jer je to predstavljalo veliki sanitarni rizik za kupališne vode, i ne samo to. Prije dva stoljeća, desetine tisuća ljudi umiralo je od bolesti povezanih s bakterijama, posebno konzumirajući školjke“, podsjeća istraživačica. Pročišćivači su omogućili drastično smanjenje bakterijske opterećenosti, velikog dijela organske tvari i hranjivih tvari. No, ovaj napredak imao je neočekivani kolateralni učinak: masivno smanjenje nutritivnih unosa prema moru.
„Poboljšanjem kvalitete otpadnih voda koje se ispuštaju, također smo smanjili količinu hranjivih tvari koje dolaze u more“, naglašava Daniela Banaru. Od 2000. godine, europska okvira direktiva o vodi postavila je cilj državama članicama da očuvaju i obnove kvalitetu rijeka, jezera i rijeka. Cilj je posebno ograničiti pretjerane unose hranjivih tvari, koji su uzrok fenomena eutrofikacije i proliferacije zelenih algi, fenomena koji se ponavlja u obalnim lagunama i na bretonskim obalama. „Na kopnu, ova direktiva je značajno poboljšala kvalitetu vodotoka. No, nikada nije razmatrana u vezi s potrebama i funkcioniranjem morskih ekosustava u Sredozemlju“, primjećuje Daniela Banaru. Tome se pridružilo i značajno smanjenje volumena vode koja dolazi u more: ponavljajuće suše, poljoprivredne ekstrakcije, pitka voda, hidroelektrične brane. „Imamo mnogo manje vode koja dolazi u more, a ta voda je mnogo siromašnija hranjivim tvarima“, sažima ona. Rezultat je pad primarne proizvodnje. „S manje hranjivih tvari, ima manje fitoplanktona i on je manjih dimenzija. Beskičmenjaci koji ga konzumiraju postaju manji i manje hranjivi. U ovoj situaciji, biomasa riba koje se mogu iskorištavati se smanjuje, a neke su mršavije“, analizira Daniela Banaru.
Manje ribe, oslabljene ribarice
Ova neravnoteža već se očituje u ribarstvu. „Danas, ribe rastu slabije, ostaju manje. Neke vrste poput sardine su ispod zakonske veličine i više se ne mogu loviti“, primjećuje biologinja. Međutim, trenutni upravitelji koji se bave ovim pitanjima i dalje pripisuju smanjenje zaliha isključivo pritisku ribolova. Greška u analizi, žali se Daniela Banaru, koja smatra da je potrebna globalna svijest o okolišnim faktorima na europskoj razini. Za nju, problem je sistemski i odnosi se na cjelokupno upravljanje vodom, od slivnog područja do mora. Paradoksalno, osiromašenje Sredozemnog mora moglo bi pogoršati kontaminaciju morskih organizama. „U sredinama s niskom produktivnošću, s manjim stanicama fitoplanktona, biokoncentracija zagađivača je mnogo jača“. Radovi Danieli Banaru pokazuju da neki zagađivači, poput žive, mogu biti prisutni u koncentracijama milijun puta višim u malom fitoplanktonu nego u samoj vodi, a zatim se bioakumuliraju s veličinom i dobi te se bioamplificiraju dok se penju u trofičkom lancu. „U nekim slučajevima, male ribe mogu akumulirati pesticide u koncentracijama više od 700 puta višim od onih u fitoplanktonu“, upozorava ona. Smanjenje hranjivih tvari bez smanjenja zagađivača moglo bi stoga proizvesti suprotan učinak od onog koji se traži. Osim toga, kombinirani učinci ovih zagađivača na organizme i funkcioniranje morskih ekosustava još uvijek su slabo poznati.
Preispitati upravljanje vodom, od zemlje do mora
Sučeljeni s činjenicama i studijama koje su proveli znanstvenici, rješenje ne leži ni u povratku unazad na pročišćivače postavljene na mediteranskim obalama, ni u potpunom zaustavljanju ispuštanja u more. Prioritet za Danielu Banaru je „spriječiti unaprijed, na izvoru, ispuštanje zagađivača za koje znamo da ih ne možemo obraditi. Kada stignu u pročišćivač, prekasno je“. Ona se zalaže za integrirano upravljanje.
„Potrebno je okupiti one koji upravljaju slatkim vodama i one koji upravljaju morem“, inzistira ona.
Daniela Banaru je istraživačica u biologiji i ekologiji mora na Institutu Mediteran Oceanografije (MIO) i docentica na Sveučilištu Aix-Marseille. Njezini radovi se bave funkcioniranjem morskih ekosustava, trofičkim mrežama i prijenosom kontaminanata. Bila je voditeljica ANR CONTAMPUMP (Plancton: biološka pumpa kontaminanata u morskim ekosustavima? (https://anr.fr/Projet-ANR-19-CE34-0001). U lipnju 2025. sudjelovala je na One Ocean Science Congress, koji je okupio gotovo 2 000 istraživača, uoči 3. Konferencije Ujedinjenih naroda o oceanu.
Za čitanje u PLoS ONE - Od Théa Garcije: Temporal changes in multiple zooplankton indicators in the Bay of Marseille (N-W Mediterranean Sea) over the last two decades: implications for the functioning of the pelagic ecosystem. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0292536
Za čitanje u Marine Pollution Bulletin - Od Javiera Angela Tesána Onrubije: Bioconcentration, bioaccumulation and biomagnification of mercury in plankton of the Mediterranean Sea. https://doi.org/10.1016/j.marpolbul.2023.115439