Potresi, poplave, toplotni valovi… Sredozemlje koncentrira velike prirodne rizike. No, ti opasnosti postaju katastrofe samo zbog ljudskih ranjivosti i sve veće izloženosti populacija. Sredozemlje se mora suočiti s izazovima prevencije, što zahtijeva bliski dijalog između istraživanja, javne odluke i civilnog društva
Ovaj članak je sažetak 7 intervjua između znanstvenika objavljenih u 22-med u kolovozu 2024. Godine. Dijalog između Bernarda Mosséa, znanstvenog voditelja Neede Méditerranée i Ante Ivčevića, stručnjaka za upravljanje rizicima u obalnim područjima, vezanog uz Centar PAP/RAC u Splitu u Hrvatskoj u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Ove intervjue možete pronaći u cijelosti na 11 jezika korištenih na stranici.
Regija s visokim rizicima… i visokom izloženošću
Regija gusto naseljena, vrlo urbanizirana i podložna masovnom turističkom pritisku, Sredozemlje je posebno ranjivo na prirodne katastrofe. Fenomeni su brojni: potresi, vulkanske erupcije, poplave, toplotni valovi ili požari. No, kako ističe Ante Ivčević, hrvatski stručnjak za upravljanje rizicima, „to nisu prirodni događaji sami po sebi koji uzrokuju tragedije, to je naša izloženost i naš način odgovora na njih“.
Od Grčke do Libije, nedavne smrtonosne poplave često su pogoršane neadekvatnim građevinama, nedostatkom planiranja ili lošim upravljanjem hidrauličkim infrastrukturom. Rizik nikada nije neutralan: također otkriva političke i društvene slabosti društava koja se suočavaju s njim.
Katastrofe pojačane ljudskim odlukama
Premda su potresi oduvijek postojali, njihove posljedice variraju ovisno o tome kako ih društva anticipiraju. U Hrvatskoj, potres iz 2020. godine osvijetlio je ranjivost mnogih zgrada izgrađenih 1960-ih i 1970-ih, u vrijeme kada je svijest o rizicima bila slaba. U Catanii (Sicilija), unatoč snažnom povijesnom poznavanju opasnosti, malo je stambenih objekata danas prilagođeno seizmičkom riziku. Razlog tome je trošak koji se smatra previsokim za prijetnju koja se percipira kao apstraktna.
Povijest pokazuje da je ljudski odgovor presudan: potres u Lisabonu 1755. godine pojačan je požarima uzrokovanim svijećama upaljenim za Dušni dan. Nedavno, tsunami iz 2004. godine u Indijskom oceanu pokrenuo je stvaranje globalnog sustava ranog upozoravanja. „Najvažniji napreci često dolaze nakon katastrofe“, primjećuje Ante Ivčević.
Informiranje nije dovoljno: uključivanje je nužno
Sučeljeni s porastom rizika, jednostavna distribucija informacija više nije dovoljna. Ante Ivčević zalaže se za aktivno uključivanje populacija u procese donošenja odluka. „Povjerenje je ključno. Potrebna je uzajamna razmjena između znanstvenika, donosioca odluka i građana, a ne komunikacija odozgo prema dolje.“
Iskustva s terena to pokazuju: u pogledu prevencije, pristup stanovništva, poznavanje njihovog teritorija i njihova sposobnost prenošenja poruka upozorenja su ključni. Građanske udruge mogu igrati tu ulogu posrednika. Pitanje „klimatske pravde“ također je središnje: najranjivije populacije, često najmanje odgovorne za rizike, također su najmanje sposobne prilagoditi se.
Obnovljena uloga znanstvenika
Istraživači se također moraju prilagoditi svom stavu. Ne moraju svi postati posrednici, ali oni koji mogu trebaju se uključiti u izgradnju razumljivog i mobilizirajućeg kolektivnog narativa. „Znanost je javno dobro, mora odgovarati društvu“, naglašava Ante Ivčević.
Ova odgovornost također uključuje transparentnost o nesigurnosti, razvoju znanja i pluralnosti rješenja. Javne istraživačke institucije ovdje igraju ključnu ulogu u promicanju dugoročne vizije, suočene s političkim ili ekonomskim hitnostima.
Prema zajedničkoj kulturi upravljanja rizicima
Primjer mediteranskog protokola za integrirano upravljanje obalnim područjima, potpisan u okviru Barcelonske konvencije, pokazuje da zajednički okvir može proizvesti konkretne učinke. U Maroku, sada se predviđa povlačenje građevina 100 metara od obale kako bi se omogućile prirodne fluktuacije obale. „To nije samo tehničko pitanje. To je kultura prevencije koju treba razviti“, zaključuje Ante Ivčević.
Bibliografije
Ante Ivčević, stručnjak za upravljanje rizicima u obalnim područjima postdoktorand u geografiji na Aix-Marseille Université. Vezan uz Centar PAP/RAC u Splitu u Hrvatskoj u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Trenutno radi na projektu Proteus unutar laboratorija MESOPHOLIS na Aix-Marseille Université, o upravljanju rizicima u Sredozemlju, pod vodstvom Sylvie Mazzella, direktorice istraživanja u sociologiji.
Bernard Mossé Povjesničar, voditelj istraživanja, obrazovanja i obuke udruge NEEDE Méditerranée. Član Znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles – Memorija i Obrazovanje za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO-ove Katedre „Obrazovanje za građanstvo, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja“ (Aix-Marseille Université / Camp des Milles).
Fotografija naslovnice: Sredozemlje je posebno izloženo obalnim rizicima ©Johannes Plenio - Pexel