Od borbe protiv divljih otpada u Španjolskoj do njihove metanizacije u Libanu, uz pravnu obnovu prava prirode, brojne inicijative pokazuju da je moguća drugačija staza. One su lokalne, angažirane, ponekad tehničke, ali uvijek temeljene na vitalnom imperativu: promijeniti naš način suživota s živim bićima. Prije svega, one su konkretne i sposobne odgovoriti na ekološke hitnosti.
Ovaj članak, o očuvanju okoliša je sažetak 4 članka objavljena u 22-med, dostupnih na 11 jezika koji se koriste na stranici.
Opća mobilizacija protiv napuštenih otpada u prirodi : autor Jorge Dobner & Cristina Grao - Španjolska
Metanizacija otpada: održivo rješenje : autor Edward Sfeir - Liban
Kako se Sardinija bori protiv kradljivaca pijeska : autorica Jessica Perra - Italija
Priznavanje prava prirodi : hitnost : autorica Nathania Cahen - Francuska
U Španjolskoj, Libanu ili čak na Sardiniji, zajednice se dižu kako bi preokrenule trend. Ponovno definiraju naše odnose s prirodom, otpadom, energijom, pravom. I nagovještavaju moguću transformaciju.
U Španjolskoj, priroda na prvoj liniji
Od 2017. godine, projekt LIBERA transformira španjolske krajolike u prostore građanske akcije. Cilj: boriti se protiv "basuraleza", izraza koji označava otpad napušten u prirodnim sredinama. Pokrenuta od strane zaklade Ecoembes i nevladine organizacije SEO/BirdLife, inicijativa je mobilizirala desetke tisuća volontera. U 2023. godini, prikupljeno je više od 124 tone otpada u jednoj kampanji. Od svojih početaka, program je omogućio čišćenje više od 8 000 lokacija, ukupno prikupljajući više od 680 tona smeća.
No, LIBERA ne samo da prikuplja: ona dokumentira, educira, kartira. Zahvaljujući aplikaciji "Basuraleza", sudionici mogu identificirati, karakterizirati i geolocirati pronađeni otpad. Dragocjeni podaci za razumijevanje tokova, izvora, navika. "Znanost je neizostavni saveznik za učinkovito djelovanje", ističe Sara Güemes, koordinatorica projekta. Alat ne staje na upozorenju; angažira dugoročno, u duhu kolektivne pedagogije.
Liban: kriza otpada koja postaje resurs
Na tisućama kilometara daleko, druga ekološka hitnost mobilizira istraživače i građane: kriza otpada u Libanu. Od kolapsa sustava prikupljanja 2015. godine, zemlja se guši u smeću. No, tim sa Sveučilišta Saint-Joseph u Beirutu odlučio je pretvoriti ovo opterećenje u polugu. Uz jedan alat: metanizaciju.

Ovaj proces anaerobne razgradnje pretvara organski otpad – koji čini 80 % libanonskog smeća – u bioplin i digestat. Prvi može opskrbiti kućanstva i industrije energijom. Drugi služi kao prirodno gnojivo, zamjena za kemijske inpute. Tehnologija koja donosi dvostruku korist u zemlji gdje je energetska kriza jednako akutna kao i kriza otpada.
Istraživačica Zeina Hobaika sažima pristup : "Metanizacija je odgovor na tri hitnosti: otpad, električna energija, poljoprivreda". Testirana na ostacima grožđa, maslina, krumpira ili čak u mliječnoj industriji, tehnika bi mogla revitalizirati libanonsku kružnu ekonomiju. Ostaje prevladati prepreke: politička nestabilnost, nedostatak financiranja, inertnost vlasti. No, uvjerenje ostaje netaknuto: pretvoriti otpad u resurs je vitalni imperativ.
Priznavanje prava prirodi: prema pravnom preokretu

A što ako, kako bismo zaista zaštitili prirodu, trebamo joj dodijeliti prava? To je borba koju vodi Marine Calmet i njezina nevladina organizacija Wild Legal. Angažirana pravnica, zalaže se za pravno priznanje živog svijeta. Ne samo kao reakciju na ekološke zločine, već i dajući pravni status ekosustavima. "Moramo promijeniti naš pogled: priroda nije resurs za iskorištavanje, već entitet koji treba poštovati", brani ona.
Wild Legal eksperimentira s novim pravnim okvirima: simulirani procesi, obrazovni projekti s studentima, mobilizacija lokalnih aktera. Inspirira se Ekvadorom, prvom zemljom koja je u svoju Ustav uvrstila prava prirode, ali i Panamom, Zelenortskim Otocima, ili čak američkim općinama poput San Francisca. U Francuskoj, nevladina organizacija djeluje na zaštiti rijeka, poput Garonne ili Tavignano, priznavanjem pravne osobnosti. Pristup koji je istovremeno simboličan i strateški za preokret trenutne asimetrije: one koja je stvorena za čovjeka, protiv živog svijeta.
Sardinija: kada pijesak postaje državna stvar
Ponekad se ekologija igra na šaku pijeska. Na Sardiniji, krađa pijeska i školjki od strane turista postala je ekološka pošast. Svake godine, pet tona materijala se zaplijeni na zračnim lukama. Ova "turistička šverc" ubrzava eroziju plaža koje su već oslabljene klimatskim promjenama.
Sučeljeni s tim, civilno društvo se organiziralo. Mreža "Sardegna rubata e depredata", predvođena Francom Murruom, vodi dugotrajnu borbu. Peticije, kampanje podizanja svijesti, intervencije u školama: sve se poduzima kako bi se usporilo ovo diskretno, ali destruktivno pljačkanje. Godine 2017. konačno je usvojen zakon o regionalnom broju 16, koji kažnjava krađu pijeska novčanim kaznama koje mogu doseći do 3 000 eura. Napredak postignut zahvaljujući javnom pritisku.
No, problem je širi. "Erozija obale je multifaktorska", podsjeća geomorfolog Sandro Demuro. Prekomjerno čišćenje za turiste, obalne gradnje, klimatski poremećaji: sve to slabi otpornost plaža. Pijesak koji nose turisti samo je vidljivi dio sante leda.
Svijet u sporoj promjeni
Svuda se pojavljuju džepovi otpora. Ponekad vođeni tehnologijom, ponekad pravom, građanskim angažmanom ili znanstvenim istraživanjem. Pokazuju da je moguće drugačije razmišljati o našim vezama s prirodnim sredinama. Da je moguće djelovati, čak i u malim razmjerima, bez čekanja na suglasnost paraliziranih vlada.
Ove inicijative ne spašavaju (još) planetu. Ali štite krhka područja, plaže, rijeke. Ponovno daju smisao kolektivnoj akciji, zajedničkoj odgovornosti. Prije svega, podsjećaju da živo ne treba nas da bi postojalo. Ali da mi, bez njega, nismo ništa.

Fotografija naslovnice: Priznavanje prava rijekama ©Pixabay