Dok materijali poskupljuju i prazne zgrade se gomilaju, sektor gradnje pokušava tiho, ali stvarno promijeniti svoj oblik. Tiha promjena, vođena višestrukim dinamikama: klimatska hitnost, socijalna kriza, rat. Svuda se nastoji ponovno graditi bolje. Manje uništavati. Manje trošiti. I ponekad, više popravljati nego graditi. Na ovom nestabilnom terenu, konkretne inicijative već izmišljaju budućnost koja je bolje održiva.
Ovaj članak, o izazovima sektora gradnje, sažetak je 4 članka objavljena u 22-med, koja se mogu pronaći na 11 jezika korištenih na stranici.
Na Cipru, predsjedničke palače bez otpada : Andri Kounnou - Cipar
Javni fondovi za borbu protiv energetske nesigurnosti : Larisa Daugul - Slovenija
Aplikacija za prikupljanje građevinskog otpada : Philippe Lesaffre - Francuska
Obnova na ruševinama ekološkog rata : Edward Sfeir - Sirija
Nedostaje dobrih namjera u govorima o održivim gradovima. No, u stvarnosti, gradnja ostaje sektor koji masovno zagađuje, eksploatira i stvara nejednakosti. Ipak, osjeća se lagana promjena. Djela, često skromna, ali opipljiva. Politički izbori, digitalni alati, građanske geste koje oblikuju drugačiji način razmišljanja o građevini. To još nisu općeprihvaćeni sustavi. Ali to su već dokazi da se može drugačije.
Predsjedništvo bez otpada
U Nikoziji, na uzvisinama ciparske prijestolnice, Predsjednička palača izgleda kao NLO. To je sada prva vladina zgrada u zemlji koja je dobila certifikat „Zero Waste to Landfill“. I to nije samo još jedan ekološki sloj: ovdje je sve ponovno osmišljeno, od inox boce za vodu zaposlenika do kompostiranja organskog otpada u službenim vrtovima. Projekt je pokrenula Prva dama, Philippa Karsera Christodoulides, u suradnji s ministrom poljoprivrede.
Ovaj model bez otpada želi biti reproducibilan. Interna karta je izrađena kako bi se identificirali specifični tokovi otpada za svaku administrativnu službu. „Nismo se zadovoljili samo postavljanjem kanti za razdvajanje “, naglašava Irini Piki. „ Morali smo analizirati korištenje, educirati, uvjeriti neke zaposlenike da odustanu od jednokratnog korištenja zbog navike.”
Promjena mentaliteta zahtijevala je vrijeme. No danas, sve se sortira, reciklira ili ponovno koristi: papir, plastika, staklo, baterije, prehrambeni otpad. „Navike su se promijenile, a s njima i percepcija prostora. Mjesto moći postalo je mjesto koherentnosti”, dodaje Irini Piki, državna tajnica uz predsjednika. Koji je sada cilj? Proširiti to u ministarstvima, pretvoriti predsjednički vrt u urbanu ekološku farmu, pa čak i postaviti najveći neindustrijski komposter na otoku. Ovdje, simbol je postao stvarnost.
Obnoviti umjesto grijati bez potrebe
Na suprotnoj strani spektra, u Sloveniji, gradilište je više socijalno nego simbolično. Tamo, problem se zove energetska nesigurnost. Oko 62 000 domaćinstava, odnosno 5 % populacije, ne može si priuštiti život u pravilno grijanoj kući. Javni ekološki fond, Ekosklad, pokušava to riješiti putem subvencija. Do 18 000 eura dostupno je za izolaciju krova, promjenu fasade ili instalaciju toplotne pumpe. Pod jednim uvjetom: biti podržan.
Ipak, sustav ostaje poboljšiv. „Rokovi obrade su dugi, ponekad obeshrabrujući”, žali se Mojca Kepic, članica Slovenske Karitas. Humanitarna udruga, vrlo aktivna zimi, prima pozive obitelji koje si ne mogu priuštiti čekanje na završetak postupaka. Za njih, jednokratna pomoć za plaćanje računa ostaje jedina opcija.
Ludvik Hriberšek, energetski savjetnik mreže ENSVET, obilazi sjeveroistok zemlje. Ulazi u napuštene kuće, stanove s otvorenim prozorima, krovovima koji prokišnjavaju. Gleda, bilježi, rangira. „Uvijek počinjemo s onim što prokišnjava. Nema smisla imati novu fasadu ako krov propušta vodu.” To je pragmatično, kirurški. I često vitalno. Jer za samohrane obitelji, starije osobe, radnike s nepunim radnim vremenom, te obnove su pitanje preživljavanja. I smanjenja emisija.
Ponovna upotreba počinje na gradilištu
A što ako je dovoljno samo jedan klik da se spasi vrata? U pariškoj regiji, aplikacija Cycle Zéro omogućava pojedincima da besplatno preuzmu otpad s gradilišta: prozore, daske, kablove, umivaonike… Ono što je trebalo završiti u kontejneru postaje sirovina za umjetnike, obrtnike ili obitelji koje same obnavljaju. U pozadini projekta su tri arhitekta – Selim Zouaoui, Karima Lebsir i Jules Loubaresse – umorni od gledanja kako se baca ono što se još može iskoristiti.
Među redovitim korisnicima Cycle Zéro su i obrazovne ustanove i udruge. U školi u Vitry, profesorica likovne umjetnosti osmislila je godišnji projekt skulpture od materijala prikupljenih putem aplikacije. Prilika za učenje učenika o kružnoj ekonomiji… i estetskoj snalažljivosti.
Na aplikaciji se rezervira. Odlazi se na mjesto. Odlazi se s onim što se može ponijeti. To je jednostavno, ali trebalo je to smisliti. Operacija je besplatna za korisnike, ali se naplaćuje partnerskim građevinskim tvrtkama. One od toga imaju koristi: manje skladištenja, manje troškova odlaganja otpada i malo zelenija slika. I, što je najvažnije, svijest: iza građevinskog otpada postoje resursi. Vrijeme. Inteligencija. I malo nade.
U Siriji, ruševine ekološke katastrofe
A onda su tu i nemoguća gradilišta. Ili gotovo. U Siriji, nakon četrnaest godina rata, obnova je hitna. No, na čemu obnoviti kada je i samo okruženje bilo ciljana strateška oružja? Protivmine, uništena infrastruktura, zagađene podzemne vode, lokalne sjemenke uništene… Ekologija ovdje nije luksuz. To je uvjet preživljavanja.
U još uvijek naseljenim područjima, upravljanje otpadom improvizirano je putem divljih spaljivanja ili neformalnih odlagališta. U Tartousu, lokalno stanovništvo prijavljuje porast slučajeva respiratornih bolesti. I ovdje, obnova će morati uključivati potpunu rekonstrukciju sanitarne i ekološke infrastrukture. Inače, ekološka kriza preživjet će rat.
Neke lokalne inicijative pokušavaju ponovno dati smisao riječi „tlo“. U regiji Idleb, poljoprivrednici su pokrenuli proizvodnju starih sjemenki, ponekad prolazeći kroz međunarodne genetske banke. Građanske kolektive zalažu se za obnovu koja se razmatra kroz prizmu klimatske pravde. Uz procjenu utjecaja, uključivanje žena i održivost projekata. Ništa od toga nije jednostavno. Sirijsko ministarstvo okoliša još uvijek nema koherentnu strategiju. No, prostor se otvara.
Fotografija naslovnice: “Zahvaljujući ponovnoj valorizaciji materijala, tvrtke smanjuju svoj ekološki otisak” © Ivo Matijevic -Pexel
Indeksiranje: Knjižnica mediteranskih znanja