U skrivenim zakutcima Mediterana, istraživači, stanovnici i obični znatiželjnici se organiziraju. Cilj: očuvati ono što se još može očuvati, u moru koje guši. Dugo vremena zapostavljena u politikama zaštite okoliša, morska bioraznolikost u Mediteranu danas izaziva ponovno zanimanje. Foka u Grčkoj, podvodna biljka na Korzici, tuniski morski psi ili kamere na dnu ponora: svugdje se očituje ista hitnost — ne gubiti više vremena.
Ovaj članak, o morskoj fauni, sažetak je 4 članka objavljena u 22-med, dostupnih na 11 jezika korištenih na stranici.
Nacionalni morski park Alonissos, dragocjeni prijatelj foke Mediterana : autorica Kelly Fanarioti
Volonteri za otkrivanje podvodnih vrsta : autorica Agathe Perrier
Ponovno saditi posidoniju kako bi je sačuvali : autorica Maëva Danton
Morski pas, neophodan za morski ekosustav : autorica Lilia Blaise
Mediteran nije samo zatvoreno more. To je more koje je zarobljeno. Zbog turističkih tokova, nevidljivih zagađenja, koča koje oru dno, brodova koji stružu morsku travu, ribolovnih kampanja ? koje prazne mreže. To je također more koje se opire. Ne čudom. Radom. Znanjem. Ustrajnošću.
Ovdje su ribari koji prilagođavaju svoje prakse. Tamo, znanstvenici koji sade sjemenke u nadi za morskom travom. A drugdje, anonimci koji provode svoje večeri proučavajući slike ponora na svojim ekranima. Ništa herojsko. Ali sve je od vitalnog značaja.
Foka i otok
Ostalo je samo nekoliko foka monaha u Mediteranu, što ih čini jednim od najugroženijih morskih sisavaca u Europi. Tek šezdesetak jedinki u morskom parku Alonissos, na sjeveru Egejskog mora. Premalo za govoriti o povratku, ali dovoljno za nadu. Ova zaštićena zona, najveća u Mediteranu, kako kopnena tako i morska, osmišljena je za njih. Za njihove špilje. Za njihov mir.
Od osnivanja parka 1992. godine, ribolov je ograničen i mreže moraju biti prilagođene. Otočić Piperi, gdje foke rađaju, zabranjen je za pristup osim za istraživače. Rezultat: desetak rođenja svake godine. Skroman broj, ali stabilan.
A ono što štiti foke koristi i ljudima. Direktor parka, Ioannis Mitsopoulos, govori o lokalnom obnovi: “Prije su mladi odlazili. Danas neki postaju morski vodiči. Ribarski brodovi su preuređeni za turizam. Otok živi drugačije.” Foka, ponovnim naseljavanjem, ponovno je otvorila horizonte.
Proučavanje ponora s vlastitog kauča
Na dubini od 1700 metara, mrak je, hladno je, a ipak život cirkulira. Školjkaši, ribe, bakterije, koralji. Ali tko ih promatra? Od 2023. godine, gotovo svi zahvaljujući platformi Špijuni oceana. Zamislio ju je IFREMER, ovaj program sudioničkog znanstvenog istraživanja poziva građane da proučavaju, sliku po sliku, život na morskom dnu kako bi identificirali vrste koje tamo žive.
Ideja je proizašla iz nedostatka: previše podataka, premalo osoblja za njihovu obradu. Uronjene kamere, sati videa, tisuće snimaka. Tako se otvara oko, klikne, identificira. Svaka slika se podnosi više korisnicima kako bi se usporedile zapažanja.
Rezultat: 23 000 označenih slika. 4 200 volontera. Algoritmi obučeni za prepoznavanje vrsta. I, usput, blaga osviještenost: “Pokazujemo javnosti područja gdje nikada neće ići. Ali koja se ipak moraju braniti”, objašnjava Catherine Borremans, koordinatorica projekta. Vidjeti, već je pomalo zaštititi.
Ponovno saditi bez oštećivanja
Pod vodom, neke biljke nalikuju šumama. Posidonija, na primjer. Morska trava koja fiksira ugljik, usporava eroziju plaža, proizvodi pijesak i pruža stanište cijeloj fauni. No, ona nestaje, žrtva sidrenja brodova, betona, koča i globalnog zagrijavanja.
U 2023. godini, koristeći izvanrednu cvatnju, GIS Posidonie odlučuje djelovati. Umjesto da pusti sjemenke da se nasukaju na plažama, tim ih bere i ponovno sadi u luci Marseille i Bonifacio. Ručno, nježno, bez strojeva. Krhak gest, ali s velikim potencijalom.
“To nije kao projekti reznica koji mogu uništiti više nego što popravljaju”, inzistira Charles-François Boudouresque, morski biolog. Ako uspije, super. Ako ne, nema štete. Na Korzici, praćenje je u tijeku. U Marseilleu, neka sjemena su već niknula. No, za obnovu morske trave, trebat će čekati stotinu godina.
Morski pas, taj nevoljeni
Snima se, proganja se, prodaje se. U Tunisu, morski pas izaziva strah. I to skupo plaća: u posljednjih 50 godina, 80 % morskih pasa u Mediteranu je nestalo. Njegova prisutnost izaziva uzbuđenje na mrežama, između straha, podsmijeha i neznanja. Ipak, on je bitan. Prirodni čistač, regulator vrsta, pokazatelj dobrog zdravlja voda. On je prije svega ranjiv.
Uzrok su prekomjerni ribolov, slučajni ulovi ili uništavanje staništa. Tunis, iako potpisnik Barcelonske konvencije, teško provodi zabrane. Rezultat: još uvijek se može pronaći morski pas na tržnicama.
NVO upozoravaju, posebno u zaljevu Gabès, području za koje se zna da je područje razmnožavanja. Mayssa Sandli, angažirana novinarka, bori se za promjenu slike životinje. Priča: “Objavili smo fiktivni članak napisan od strane morskog psa, ‘Salem’. Priča o svom životu, o onome što proživljava. Više od 300 000 lajkova. Dotaknuli smo nešto.”
Ali emocije nisu dovoljne. WWF je 2024. godine pokrenuo nacionalni akcijski plan za hrskavice. Prekasno? Možda. No, bez pojačanog pravnog okvira, morski pas neće imati više priče za ispričati.
Očuvati danas kako ne bismo morali obnavljati sutra
Od grčkih otoka do tuniske obale, preko francuskih morskih dubina, Mediteran se čini da je u dugoj utrci. Radi se ne samo o popravljanju već nanesenih šteta, već i o izbjegavanju novih. U trenutku kada klimatska kriza čini svaki potez ključnim, ove lokalne inicijative oblikuju drugačiji odnos prema moru: manje predatorski, pažljiviji, često sudjelujući.
Ali svi se slažu oko jedne ideje: očuvanje je bolje od obnavljanja. A za to ponekad treba znati ne raditi ništa – ili samo gledati, razumjeti, prenositi.
Fotografija naslovnice: u 50 godina, 80 % morskih pasa u Mediteranu je nestalo © xiSerge-de-Pixabay
Indeksiranje: Biblioteka mediteranskih znanja
Bioraznolikost i ekološka obnova
Lilia Blaise – Agathe Perrier – Kelly Fanarioti – Maëva Danton
22-med
23. srpnja 2025.
• Na Alonissosu, foka monah ponovno stječe tlo u morskom parku koji je postao model suživota između prirode i stanovnika.
• U Mediteranu, građani postaju “špijuni oceana” označavajući podvodne slike kako bi kartirali život.
• U Marseilleu i Bonifaciu, sjemenke posidonije se ponovno sade u moru kako bi se pokušalo obnoviti nestalu morsku travu.
• U Tunisu, biolozi i aktivisti se bore za zaštitu morskih pasa, koji su bitni za ravnotežu morskih ekosustava.
• Četiri inicijative za usporavanje erozije života u moru pod velikim ekološkim pritiskom.
Alonissos (Grčka), Brest/Marseille/Bonifacio (Francuska), Gabès (Tunis)
Ioannis Mitsopoulos, Catherine Borremans, Charles-François Boudouresque, Mayssa Sandli
#bioraznolikost, #mediteran, #fauna, #istraživanje, #ekosustavi, #foka, #morski pas, #posidonija, #zaštićeno područje, #sudionička znanost