Od Italije do Izraela i do Albanije, na cijelom obodu Mediterana obrazovne inicijative grade mostove između naroda. Bilo da se radi o pružanju budućnosti izbjeglicama, o suživotu Židova i Arapa, ili o integraciji diskriminiranih manjina, ovi projekti pokazuju da škola može biti mnogo više od mjesta znanja: laboratorij mira.
Ovaj članak, o obrazovanju, sažetak je 4 članka objavljena na 22-med. Mogu se pronaći na 11 jezika korištenih na stranici:
https://www.22-med.com/une-ecole-nomade-pour-retisser-les-liens-en-mediterranee/ Autor: Marie le Marois
https://www.22-med.com/a-neve-shalom-juifs-et-arabes-ont-choisi-de-vivre-ensemble-pour-construire-la-paix/ Autor: Caroline Haïat
https://www.22-med.com/comment-une-organisation-revolutionne-la-vie-des-roms-en-albanie/ Autor: Rajmonda Basha
https://www.22-med.com/les-couloirs-universitaires-les-refugies-ont-egalement-le-droit-a-leducation/ Autor: Jessica Perra
Obrazovati da bi se postojalo: izbjeglice konačno na sveučilištu
U svijetu gdje je više od 100 milijuna ljudi prisilno raseljeno, samo 5 % izbjeglica ima pristup visokom obrazovanju. Broj koji odražava očitu nepravdu, ali programi poput University Corridors for Refugees (Unicore) pokušavaju to promijeniti. Pokrenut 2019. pod okriljem Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR), Unicore omogućuje izbjegličkim studentima, diplomantima preddiplomskih studija, da dobiju vizu za nastavak magistarskog studija u Italiji.
Danas, 40 talijanskih sveučilišta sudjeluje u ovom programu. Na Sveučilištu u Cagliariju, Alessandra Carucci, prorektorica za internacionalizaciju, ističe njegov značaj: «Radi se o rekonstrukciji budućnosti studenata koji dolaze iz Etiopije, Nigerije ili Malawija. To zahvaljujući studentskoj vizi, smještaju, računalu, psihološkoj podršci i pristupu obrazovanju».
Cilj UNHCR-a? Povećati stopu upisa izbjeglica na visoko obrazovanje na 15 %. Uz DAFI stipendije – njemačku inicijativu na globalnoj razini – stvari napreduju. U 2023. godini, 9000 studenata je zapravo imalo koristi od ove podrške u 56 zemalja. I po prvi put, 43 % njih su žene. Sporo, ali stvarno napredovanje.
Borba protiv isključenja: Romi iz Albanije uzimaju riječ
Druga obrazovna borba vodi se u Albaniji, ovaj put s romskom zajednicom, koja je dugo bila isključena iz obrazovnog sustava i tržišta rada. Kako bi prekinuli ovaj krug siromaštva i diskriminacije, nevladina organizacija Roma Versitas Albania ulaže u sveučilište. I to daje rezultate: od 5 romskih studenata 2014. godine, broj je porastao na 127 već u prvoj godini programa, a zatim na 257 podržanih širom zemlje.
«Ovaj uspjeh temelji se na stipendijama, akademskoj i administrativnoj podršci koju pružamo», objašnjava Emiliano Aliu, izvršni direktor organizacije. Podrška ne prestaje s diplomom: Roma Versitas također radi na profesionalnoj integraciji diplomiranih studenata i njihovoj prisutnosti u odlučivanju.
Konkretn primjer: Franko Veliu, 24 godine, žrtva školskih diskriminacija, danas izvršni direktor Amaro-Drom, povijesne romske organizacije. «Ono što me potaknulo da ne odustanem je strast prema korisnosti socijalnih usluga i obrani romske stvari», svjedoči on. Njegov put utjelovljuje mogući preokret: onaj obrazovane, angažirane, vidljive romske generacije. Model koji je još uvijek krhak, ali nosi efekt snježne grudve unutar zajednica.
Oaza mira u Neve Shalom
Na pola puta između Tel Aviva i Jeruzalema, jedno selo već pedeset godina utjelovljuje utopiju koja je postala stvarnost: Neve Shalom / Wahat as-Salam, doslovno «Oaza mira». Ovdje, 300 židovskih i arapskih stanovnika odlučilo je voljno koegzistirati. Način života koji je radikalno suprotan onome u mješovitim gradovima poput Haife ili Akre, gdje je suživot nametnut. U Neve Shalom, živimo zajedno iz izbora, a ne iz nužde.
Ovaj izbor se odražava već u vrtiću, gdje djeca uče hebrejski i arapski jedan pored drugog. Obrazovanje je dvojezično, multikulturalno i inkluzivno. «Poznaju blagdane, tradicije i priče jedni drugih, što im kasnije omogućuje da lako plove između dvaju svjetova», objašnjava Nir Sharon, ravnatelj obrazovnih ustanova i stanovnik sela.
Međutim, ideal Neve Shalom bio je stavljan na kušnju nakon napada 7. listopada 2023. Iako su napetosti prodrle u svakodnevicu, stanovnici su se odlučili za dijalog. «Nakon takvog šoka, svatko želi potražiti utočište kod svojih. Ovdje nemamo tu privilegiju. Moramo se suočiti s drugima, s njihovim strahovima, s njihovim očekivanjima», rezimira Nir. U zemlji koja je podijeljena, ovo selo ostaje svjetionik.
The Beit Project: nomadska škola između obala
Druga latituda, druga inicijativa: The Beit Project. Ovaj obrazovni projekt, rođen u Barceloni 2010. godine, već više od deset godina stvara urbanu i interkulturalnu odiseju kako bi povezali mlade Europljane i Mediterance oko zajedničkog naslijeđa. Njegova metoda? Pedagogija na terenu ukorijenjena u gradu, što bliže njegovim ožiljcima. Kroz spomen-ploče, ostatke i zaboravljene priče, učenici istražuju svoju kolektivnu povijest i preispituju današnje diskriminacije.
Nakon putujuće edicije na jedrilici 2022.-2023., The Beit Project se ove godine ukotvio na kopnu. Tri simbolična grada – Marseille, Tanger, Bastia – ugostila su «Nomadsku školu suživota u Mediteranu». Uz pomoć mladih volontera francusko-marokanskih, 400 učenika je provelo povijesno istraživanje o svojim gradovima. U Bastiji su ponovno dali glas genovskim grbovima ili pločama koje odaju počast djeci žrtvama fašizma. U Marseilleu su pričali o napuljskim migracijama i sjećanju na raciju na Staroj luci. U Tangeru su istaknuli lik Fatime Al Fihrije, osnivačice najstarijeg sveučilišta koje još uvijek djeluje u svijetu.
Na kraju projekta, u Muzeju povijesti u Marseilleu, učenici su podijelili svoje radove. Neki su rekli da su naučili «puno stvari» o svom gradu, drugi da je projekt promijenio njihov pogled. Jedna učenica je čak priznala: «Nadam se da će ovaj svijet biti bolji za nekoliko godina.»
Kada gradovi postanu živi priručnici
U središtu svih ovih inicijativa, postoji ista crvena nit, jednostavno uvjerenje: da bi se nadali pravednijem društvu, treba početi od škole. Pružiti šanse isključenima. Bilo da se radi o izraelsko-palestinskom selu, talijanskom sveučilištu ili putujućoj radionici između Bastije i Tangera, svi ovi projekti imaju zajedničku točku: reinventiraju školu kao politički, društveni i duboko ljudski prostor.
U trenutku kada sukobi, migracije i diskriminacije produbljuju podjele, ove akcije podsjećaju da se mir ne proglašava – on se uči. Kroz susret. Kroz poznavanje drugoga. I kroz hrabre obrazovne institucije, otvorene prema svijetu i njegovim bolima.
