Mistični simboli i jedinstveno prirodno čudo svijeta, Mrtvo more je danas u velikoj opasnosti. Od 1960-ih, njegova razina opada za oko metar godišnje i danas je izgubilo gotovo trećinu svoje površine. To uzrokuje ozbiljne geološke i ekološke posljedice, što ilustriraju posebno lunarni krajolici soli, blata i ponora.
Glavni uzrok ovog opadanja Mrtvog mora je prekomjerna eksploatacija rijeke Jordan. Ona koja je nekada obilato opskrbljivala Mrtvo more, danas je preusmjerena više od 90 % od strane Izraela, Jordana, Sirije i palestinskih teritorija za navodnjavanje i potrošnju pitke vode. Oduzeta od ovog vitalnog doprinosa, more se može samo ispariti pod utjecajem sušnog klimatskog uvjeta.
Prekomjerna eksploatacija i rudarska industrija
Na to se nadovezuje rudarska industrija, posebno vađenje minerala poput kalija i magnezija. Velike tvrtke smještene oko mora koriste sustav ubrzane isparavanja kako bi prikupile prirodne resurse. To uzrokuje isparavanje od oko 300 milijuna kubnih metara godišnje i dodatno pogoršava smanjenje razine vode.
“Preusmjeravanje je počelo još 1960-ih, kada je Izrael izgradio branu kako bi zadržao vodu za potrebe zemlje. Zatim, 1970-ih i 1980-ih, Sirijci su izgradili više od 40 brana na rijeci Yarmouk. Tako je sva slatka voda koja bi trebala doći do Mrtvog mora u velikoj mjeri zadržana. Izraelci uzimaju oko 450 milijuna kubnih metara godišnje, Sirijci oko 400, a Jordanci oko 300. Ukupno, svake godine nedostaje više od milijarde m³ slatke vode zbog potrošnje vode ovih triju zemalja”, objašnjava profesor Nadav Lensky, direktor Opservatorija Mrtvog mora.
Demografski rast također je uzrok: populacija je porasla i stoga su potrebe za vodom također povećane.
Između fascinacije i paradoksa: slani krajolici Mrtvog mora
Jedan od velikih paradoksa povezanih s padom razine vode je taj što stvara neke od najemblematičnijih i najcjenjenijih krajolika među posjetiteljima. Formacije soli koje se pojavljuju nude fascinantan spektakl.
“Najljepše fotografije su one Mrtvog mora sa soli, no ovaj vizualni fenomen je usko povezan s procesom ekološke degradacije. Naime, kada razina opada, sol se topi. Uskoro neće biti više soli, bit će blata. Ovaj paradoks potiče duboku proturječnost u očekivanjima i diskursu oko očuvanja Mrtvog mora. Ako vas brine što razina opada, onda biste trebali reći zbogom slanim krajolicima. Ovdje imamo neku vrstu intrinzičnog sukoba između dviju vrijednosti koje volimo”, objašnjava profesor.
“Geologija regije je vrlo zanimljiva. Na primjer, kada razina opada, salinitet raste. Mrtvo more postaje toliko slano da je 1982. godine počelo se primjećivati taloženje halita (kamene soli) u njegovim vodama”, nastavlja on.
Ponori: zabrinjavajući fenomen
Među najspektakularnijim posljedicama opadanja Mrtvog mora su pojava ponora na isušnim površinama. Ovi ogromni kolapsi tla mogu progutati ceste, zgrade ili cijele plaže. Njihova formacija povezana je s otapanjem soli ispod površine od strane slatkovodnih slojeva, koji su sada prisutniji zbog pada razine mora. U manje od trideset godina, zabilježeno je više od 7 000 ponora, pretvarajući neka područja u prave kraterske poljane.
Jednom kada se sol otopi, formiraju se šupljine. Tlo, postajući nestabilno, naglo se urušava. Neki ponori dostižu nekoliko desetaka metara dubine, što predstavlja ozbiljne rizike za infrastrukturu i stanovnike. Održavaju se rasprave o načinu stabilizacije razine vode. No, ove rasprave se suočavaju s povijesnim, ekološkim i geopolitičkim razmatranjima.
Predložene tehničke inicijative, poput dodavanja vode putem cjevovoda, nose teške posljedice poput rizika od ekoloških neravnoteža. Masovna injekcija vode, posebno morske ili desalinizirane vode, mogla bi promijeniti jedinstveni kemijski sastav Mrtvog mora, utječući na njegovu salinitet i mikrobiološku bioraznolikost. Nekontrolirane kemijske reakcije također mogu izazvati pojavu gipsa ili crvenih algi. S geopolitičkog stajališta, projekti koji uključuju Jordan također predstavljaju problem: “Ništa se ne može provesti bez odobrenja ili izravnog nadzora Jordana. Svaka infrastruktura cjevovoda ili svaki prijenos vode, materijala ili informacija mora proći kroz njihovu vlast. Jordan ima inicijativu i odlučujuću moć, čak i za elemente koji bi mogli utjecati na teritorij ili interese Izraela. Izrael se nalazi u ovisnoj poziciji, bez sposobnosti autonomnog djelovanja”, tvrdi Nadav Lensky.
Neki optužuju industrijske lokacije da su odgovorne za pad razine. Ipak, njihov utjecaj je ograničen u usporedbi s strukturnim i dubokim uzrocima. “Čak i da danas zatvorimo tvornice, umjesto da opadne za metar i deset godišnje, razina Mrtvog mora bi izgubila 85 cm. To nije opcija koja rješava probleme, ona zapravo stvara nove. Ono što želimo je učiniti plaže soli dostupnima javnosti”, izjavljuje Nadav.
Projekti, ali malo rješenja
Više projekata je razmatrano kako bi se pokušalo spasiti Mrtvo more. Najambiciozniji je kanal Crveno more - Mrtvo more, ogroman projekt od oko 200 km koji ima za cilj preusmjeriti vodu iz Crvenog mora kako bi napunio Mrtvo more, istovremeno proizvodeći električnu energiju putem hidroelektrana. Ovaj trostrani projekt, podržan od strane Jordana, Izraela i Palestinske vlasti, potpisan je 2013. godine, uz podršku Svjetske banke. Međutim, izaziva zabrinutosti u vezi s okolišem, posebno rizik od ometanja jedinstvene kemijske ravnoteže Mrtvog mora. Danas se Izrael povukao iz projekta koji se smatra preskupim i ekološki rizičnim, ne spominjući političke napetosti koje su se pojavile između dviju zemalja. Jordan nastavlja samostalno planove za izgradnju postrojenja za desalinizaciju u Aqabi i transport vode prema Ammanu.
Unatoč brojnim projektima za “spašavanje Mrtvog mora”, nijedno rješenje ne čini se dostojnim složenosti problema. Svaka opcija ima svoje granice, troškove i proturječnosti. “Pokušavajući riješiti povlačenje Mrtvog mora, javljaju se nove poteškoće,” primjećuje Nadav Lensky. “Pitanje je jesu li one manje ili veće od početnog problema.”
Fotografija s naslovnice: “Najljepše fotografije su one Mrtvog mora sa soli" © Nadav lensky