Sirija je pogođena sukobom koji je nanio duboke rane njenom okolišu. Tlo i vode, kontaminirane toksičnim ostacima iz ratnog oružja, prijete poljoprivredi i javnom zdravlju. Šume, desetkovane ilegalnim sječanjem i požarima, izgubile su dio svoje bioraznolikosti. Kolaps infrastrukture za upravljanje otpadom pogoršava sanitarne uvjete, izlažući stanovništvo povećanim rizicima.
Od 2011. godine, Sirija je poprište sukoba koji je prouzročio stotine tisuća smrti i raselio milijune ljudi. Infrastruktura zemlje je u ruševinama, a ekonomija je iscrpljena.
Posljedice ovog rata ne ograničavaju se samo na ljudske gubitke i materijalna razaranja. Okoliš je također pretrpio značajne štete. Tlo i vode su kontaminirani ostacima oružja i ratnim ruševinama, što je opasno za poljoprivredu i javno zdravlje. Šume, posebno desetkovane zbog ilegalne sječe za drvo za ogrjev, bilježe značajan gubitak bioraznolikosti.
Ova degradacija okoliša predstavlja podmuklu i dugotrajnu ekološku krizu, te prijetnju zdravlju stanovništva i budućnosti zemlje. Međunarodna zajednica to mora uzeti u obzir prilikom obnove nakon sukoba i podržati napore za vraćanje ekološke ravnoteže u Siriji.
Onečišćenje tla i voda
Korištenje eksplozivnog oružja u Siriji izazvalo je značajnu kontaminaciju tla i voda štetnim tvarima poput teških metala i goriva. Ovi zagađivači imaju ozbiljne posljedice na poljoprivredu i javno zdravlje. Na primjer, tijekom bitke za Wadi Barada između prosinca 2016. i siječnja 2017., sukobi su oštetili izvor Ain al-Fijah, čime je glavni izvor pitke vode za glavni grad bio uskraćen. Ova prekid izlagao je milijune ljudi povećanim zdravstvenim rizicima.
Osim toga, kontaminacija tla također utječe na sirijsku poljoprivredu. Oštećene zemlje gube svoju plodnost, što ugrožava žetve i sigurnost hrane lokalnog stanovništva. Poljoprivrednici su prisiljeni uzgajati na osiromašenom tlu, što rezultira smanjenjem poljoprivredne proizvodnje i njihovih prihoda.
« Zemlje danas proizvode manje od 30% od normalnog. A s nestašicom, moramo plaćati i opskrbu vodom, svjedoči Ahmad, poljoprivrednik iz regije Idleb. Moja žena i moja tri djeteta jedva uspijevamo jesti i piti od našeg rada. »
Deforestacija i gubitak bioraznolikosti
Rat u Siriji doveo je do masovne deforestacije, pogoršavajući ekološke i socio-ekonomske izazove zemlje. Šumska područja uništena su požarima i ilegalnim sječanjem, često kako bi se zadovoljile potrebe za drvom za ogrjev stanovništva suočenog s nestašicom goriva i dugim prekidima struje. Prema nevladinoj organizaciji Global Forest Watch, Sirija je izgubila 26% svog šumskog pokrova od 2000. godine, a ta je tendencija pogoršana sukobom koji je započeo 2011. godine.
Pokrajine poput Latakije, Homs i Alepa posebno su patile, gubeći više od 36% svojih šumskih površina od početka sukoba.
Ovaj val deforestacije utječe na bioraznolikost, klimatsku otpornost i sredstva za život lokalnih zajednica. Šume, koje su bile stanište raznolike flore i faune, vide kako je njihov ekosustav ugrožen. To ugrožava osnovne ekosustavne usluge poput regulacije klime i zaštite tla od erozije.
Smanjenje šumskog pokrova također smanjuje sposobnost zajednica da se prilagode klimatskim promjenama. Osim toga, povećava njihovu ranjivost na ekstremne vremenske događaje. Što se tiče lokalnog stanovništva koje ovisi o šumskim resursima za svoju egzistenciju, ostaju bez izvora prihoda i osnovnih materijala. To očito pogoršava njihovu ekonomsku nesigurnost.
« Nekada je veliki dio naše prehrane ovisio o našem ekosustavu : Malva s malim cvjetovima (Malva parviflora), Panicaut (Eryngium), Althea (Hibiscus syriacus), Muški orhidej (Orchis mascula)… Danas gotovo više ne nalazimo te biljke koje su bile besplatni izvori hrane », primjećuje Alya, domaćica iz Tartusa.
Infrastruktura za upravljanje otpadom
Prije sukoba, upravljanje otpadom već je bilo nedostatno, s oko 80% kućnog čvrstog otpada odloženog na otvorenim deponijama, što doprinosi onečišćenju vode, tla i zraka. No, kolaps infrastrukture za upravljanje otpadom u Siriji dodatno je pogoršao ove ekološke i zdravstvene probleme. Nakupljanje neobrađenog otpada povećava nesanitarne uvjete i potiče širenje bolesti.
« Nekada je naš kvart bio jedan od najuglednijih u Homsu. Danas smo okruženi otpadom. Naši susjedi su uveli sustav prikupljanja kako bi izbjegli sanitarne probleme i mirise, ali kontejneri na ulazu u kvart ostaju prepuni. », žali se Samir, koji je prešao iz otmjenog kvarta u Homsu u slam odbačenog otpada.
Perspektive rehabilitacije
Rehabilitacija sirijskog okoliša, nakon više od desetljeća rata, zahtijeva usklađeni i održiv pristup, uz uključivanje lokalnih vlasti i međunarodnih aktera. Pošumljavanje, posebno na sjeveru i zapadu Sirije, ključno je za vraćanje bioraznolikosti i ograničavanje dezertifikacije. Obnova poljoprivrednog tla, uništenog bombardiranjem i onečišćenjem, presudna je za revitalizaciju proizvodnje hrane. Učinkovito upravljanje otpadom, s sustavima prikupljanja i obrade, također je neophodno za zaštitu javnog zdravlja. Sve to uz političku suradnju i međunarodnu financijsku podršku, koji su ključni.
Fotografija naslovnice: 36% šumskih površina nestalo je od početka sukoba © Sana