Sredozemlje je primjer prostora migracija u svijetu. Ova tema, medijski eksponirana i politizirana, predmet je lažnih informacija i pojednostavljenja u trenutku kada postaje sve kompleksnija. Italija je dobar primjer ovih evolucija.
Svijet u kojem živimo izgrađen je migracijama
Rim primjerice, poput Marseillea, prema legendi osnovana je od strane stranca, Eneje, princa koji je krenuo iz Troje, sadašnje Turske: Eneja je nekako tražitelj azila… !
Italija, na primjer, bila je uzdrmana migracijama: procjenjuje se da je u jednom stoljeću 27 milijuna Talijana otišlo u inozemstvo: u Francusku, Sjedinjene Američke Države, Australiju... Ovi ljudski pomaci transformiraju društva porijekla kao i društva dolaska. To je staro fenomen: već useljeni ljudi i novopridošli koji nemaju dovoljno resursa moraju naučiti živjeti zajedno.
Od 1990-ih godina, svjedočimo globalizaciji trgovine:
Sve više zemalja je uključeno kao zemlje podrijetla ili kao zemlje odredišta poput zemalja Zaljeva;
Migracije između zemalja juga (Jug-Jug) postale su češće nego u smjeru Juga-Sjevera;
Osobe u pokretu više nisu samo radnici već dolaze iz svih društvenih slojeva i svih dobnih skupina, poput mladih studenata.
Konačno, najvažnije je politiziranje migracija. U Europi, ali i drugdje, gotovo je nemoguće voditi izbornu kampanju a da se ne govori o migracijama, često kao o prijetnji.
Danas su motivacije raznolike: tražitelji su ljudi koji dolaze raditi, ali i oni koji putuju zbog zdravstvenih razloga, obitelji, zbog prirodnih katastrofa, ali posebno zbog rata, gladi...
Nisu najsiromašniji, već su to ljudi koji pokušavaju poboljšati svoje uvjete.
Zemlje s visokom emigracijom također nisu najsiromašnije: među njima su Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka. A zemlje s najvećim bogatstvom poput Saudijske Arabije ili Katara imaju najveći priljev imigranata.
Sredozemlje je jedan od primjera migracije
Putem težine granica i politizacije migracija.
U Italiji, primjerice, do devedesetih godina prošlog stoljeća, moglo se doći iz bilo kojeg dijela svijeta i s putovnicom stići u Rim.
Sve se to promijenilo: preko 30.000 ljudi umrlo je tijekom posljednjih deset godina prelazeći Sredozemno more. Umrla su prelazeći granicu koja nije postojala prije trideset godina. Govori se o "utvrdi Europa". I o moru koje je postalo groblje...
Migrant se često prikazuje kao prolazna i marginalna osoba. To je dobro poznata reakcija: oni koji su već useljeni, ponekad tek od jedne ili dvije generacije, nastoje zadržati svoj položaj i odbiti pristup onima koje smatraju strancima. Na taj način pretjeruju u kulturnim, etničkim ili religijskim razlikama, kojima su ranije bili žrtve, kako bi odbacili nove dolaznike.
Biografije
Andrea CALABRETTA je postdoktorski istraživač na Sveučilištu u Padovi (Italija), gdje predaje tečajeve o kvalitativnim istraživačkim metodama u sociologiji. Doktorirao je 2023. godine s tezom o transnacionalnim odnosima između tuniske zajednice u Italiji i zemlje porijekla, temeljenu na mobilizaciji teorija Pierrea Bourdieua. Osim odnosa s izvornim kontekstom, istraživao je procese socijalne inkluzije i ekskluzije koji utječu na migrante i njihove potomke, njihove radne puteve u talijanskom društvu te procese oblikovanja migrantskog identiteta.
Bernard Mossé je povjesničar, odgovoran za istraživanje, obrazovanje, obuku udruge NEEDE Méditerranée. Član znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i obrazovanje, za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO katedre "Obrazovanje za građanstvo, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).
Iz ove razgovora, AI je generirao niz ilustracija. Stefan Muntaner ga je hranio podacima o uređivanju i vodio estetsku dimenziju. Svaka ilustracija postaje jedinstveno umjetničko djelo putem NFT-a.
Migracije na Mediteranu: kompleksna sociologija
Sredozemlje je reprezentativan prostor migracija u svijetu. Ova tema, medijski i politički istaknuta, predmet je pojednostavljenja i mjesta zajedničkog interesa u isto vrijeme kada se posljednjih trideset godina kompleksira i diversificira.
On je u središtu ovog dijaloga između Bernarda Mosséa, znanstvenog direktora NEEDE-a za Mediteran, i Andree Calabrette, sociologa specijalista za migracije u svijetu, posebno u Mediteranu i Italiji. To pomaže boljem razumijevanju ove specifične problematike.
Nastavlja se sljedećih pet tjedana.
#1Svijet u kojem živimo izgrađen je migracijama
Bernard Mossé: Dragi Andrea, možeš li se predstaviti?
Andrea Calabretta : Ja sam istraživač društvenih znanosti na Sveučilištu u Padovi u Italiji gdje sam proveo istraživanje za doktorat. Radio sam na transnacionalnim odnosima, posebno na tunižanskoj zajednici u Italiji, posebno onoj koja živi u Modeni na sjeveru Italije i u Ragusi, na Siciliji. Održava odnose s zemljom podrijetla na nekoliko razina: ekonomskoj, simboličkoj i identitetskoj.
Nakon doktorata, sudjelovao sam u istraživačkom projektu u Milanu o radnom stanju nekoliko imigrantskih zajednica u gradu. Sada radim u Padovi na istraživačkom projektu o drugoj generaciji u Italiji: djeci migranata, posebno magrebskog podrijetla, koji postaju odrasli, često u potrazi za poslom. Kako odrastaju u Italiji, kakvi su njihovi životni uvjeti, njihova integracija u radni život, pitanja stanovanja: kako ova djeca migranata ulaze u odraslu dob i žive svoje sudjelovanje u talijanskom društvu.
Objavio sam radove na engleskom, francuskom i talijanskom jeziku o tim temama: odnos s zemljom porijekla i socijalna isključenost migranata. To su dva glavna aspekta mojeg istraživanja u ovom trenutku.
Bernard: Možeš li nam dati općeniti pregled migracija u svijetu i evoluciju same sociologije u odnosu na migracije?
Andrea: Mislim da je važno krenuti od jednog zaključka: u ljudskoj povijesti postoji očita kontinuitet migracijskih fenomena. Za mene je važno to istaknuti jer nam to omogućuje, posebno istraživačima poput nas, da se malo udaljimo od pritiska aktualnosti: kako kaže sociolog Norbert Elias, taj pritisak ponekad nas udaljava od općeg pogleda.
Treba razumjeti da je svijet u kojem živimo izgrađen migracijama.
Ja sam rođen u Rimu, Vječnom gradu, koji je prema legendi osnovan od potomaka Eneje, princa koji je krenuo iz Troje, u Anatoliji: Enej je na neki način tražitelj azila, ako to možemo reći u današnjim terminima!
Bernard : Sa svojom ženom, sinom, prijateljima i ocem Anchiseom na leđima…!
Andrea: Točno tako. Povijest svijeta obilježena je migracijama i određenom stalnošću tog fenomena. Kada ostajemo u kontekstu talijanske situacije i vraćamo se u suvremeno doba, Italiju su potresle migracije: pretpostavlja se da je u jednom stoljeću, od 1876. do 1988. godine, 27 milijuna Talijana otišlo u inozemstvo: to je gotovo polovica današnje populacije Italije. To su ogromne brojke koje su promijenile ljudski i društveni pejzaž zemlje. U 19. stoljeću, vremenu kada su se društva Europe, Amerike i Oceanije preoblikovala kroz migracijski pokret.
To je kako bismo istaknuli kontinuitet i važnost migracijskih fenomena. I to je temelj analize: ovi ljudski pomaci mijenjaju društva porijekla kao i društva dolaska. To je redovan društveni fenomen: imamo domorodce koji se već poznaju, koji imaju određenu društvenu moć, i nove doseljenike koji nedostaju resursi.
Postoji i stalno pitanje vremenske dimenzije migracije. To je ono što nam govori Georg Simmel: stranac je onaj koji ostaje sutradan. Ne možemo govoriti o migraciji bez razmatranja vremenske dimenzije tih kretanja.
Postoji i pitanje prostora. Ne samo kretanje u geografskom prostoru, već i kretanje u društvenom i simboličkom prostoru.
U ovim velikim kontinuitetima, nije jednostavno odrediti diskontinuitete. Ali u nedavnoj povijesti, mislim da možemo odrediti trenutak diskontinuiteta tijekom 1990-ih godina, jer je to trenutak kada svjedočimo urušavanju komunističkog modela, političkom obnovom u svijetu, novim imaginarijem koji se stvara u vezi s komunikacijom, prijevoznim sredstvima. Zaista postoji ono što antropolog indijskog podrijetla Arjun Appadurai naziva novim "landskapima", povijesnim skupom različitih kolektivnih aktera u promjeni: države-nacije, transnacionalna društva, dijasporne zajednice, grupe i pokreti na podnacionalnoj razini, pa čak i intimniji poput sela, četvrti i obitelji, što naziva etnoscape...
Ovi novi imaginariji prožeti su ljudima u pokretu: ne samo migrantima, već i drugim likovima (poduzetnicima, turistima, hodočasnicima, itd.) koji, u svom kretanju, interagiraju s drugim kretanjima, ponekad antagonističkim: financijskim, komunikacijskim, medijskim kretanjima.
Možemo razmišljati da od 1990-ih godina, tipične karakteristike migracije ostaju iste, ali se primjenjuju i ostvaruju u društvenom okruženju. To se naziva "globalizacijom", iako mi se taj izraz baš i ne sviđa. Ipak, možemo reći da se migracije odvijaju u globalnom društvu koje je puno više povezano, i uklapaju se u imaginarij koji se promijenio.
Bernard: Oprostite, samo jedna napomena; zbog čega je prisutna ta oklijevanost u korištenju termina globalizacija? Je li to zato što globalizacija za tebe također znači regionalizaciju?
Andrea : Moja rezerviranost odnosi se na činjenicu da je to termin s više političke nego znanstvene dimenzije, kao i mnogi drugi termini koje koristimo u sociologiji, a koje i sama koristim, poput integracija, transnacionalizam... Pojam globalizacije razvio se, posebno tijekom 1990-ih, u političkom kontekstu kao sinonim za vrlo pozitivnu budućnost neoliberalnog svjetskog društva.
Taj politički imaginarij sugerira ideju da ćemo živjeti u svijetu bez povijesti, kao što je rekao Francis Fukuyama. I naravno, to nije kamo idemo.
Dakle, u usporedbi s tim novim krajolicima koji su se razvili tijekom 1990-ih, mislim da se za karakterizaciju trenutne migracijske pojave može koristiti analiza iz vrlo poznate knjige The age of migration od sociologa S. Castlesa, H. De Haasa i M. J. Millera (2005), koju možemo sažeti po pojmu kompleksifikacija.
Pravi ključ za razumijevanje trenutnih migracija je razmišljati o njima kao o kompleksnom fenomenu, puno kompleksnijem nego što smo prije naučili.
Prvo globalizacija migracija. Sve više zemalja uključeno je u međunarodne migracijske tokove. Regije svijeta koje su nekad bile pošteđene danas su usred općih ljudskih kretanja i ključni su akteri kao zemlje porijekla i zemlje odredišta.
Promjena smjera migracijskih tokova. Južno-južni tokovi postali su većina u odnosu na južno-sjeverne tokove. Neke regije postale su novi migracijski polovi: na primjer, Perzijski zaljev je nova regija dolaska.
Unutarnja diferencijacija fenomena i njegovih motivacija. Kategorije prošlosti više nisu važeće: ljudi u pokretu više nisu samo tvornički radnici ili oni koji spadaju u obiteljsko ujedinjenje, već postoji proliferacija figura i putanja. Migracije tranzita postaju duže i teže.
Feminizacija imigracijske radne snage: to će biti ključno pitanje u sljedećim godinama u Europi, posebno s našim sve starijim društvima, i radom skrbi koji je uglavnom ženski.
Ove su trendove u dijalogu jedan s drugima.
Konačno, u ovim previranjima, najvažnija je sve veća politizacija teme migracije. Prošlog lipnja održani su europski izbori: vidjeli smo da je gotovo nemoguće voditi izbornu kampanju a da se ne spominju migracije.
U tom smislu, objektivna kompleksnost migracijskih kretanja usko je povezana s njihovom politizacijom i pozivanjem na pooštravanje pravila.
S jedne strane, pokušava se zatvoriti granice, a s druge strane, pokušava se učiniti uvjete života migranata sve težima. Kao rezultat, tranzitne rute postaju sve duže i sve teže.
Zemlje emigracije ili tranzita postaju zemlje imigracije jer ljudi moraju ostati tamo godinama. To je slučaj, na primjer, s Turskom.
To je donekle slika koju treba imati: slika kompleksifikacije koja je popraćena politizacijom, odnosno kriminalizacijom migranata, a ne samo u Europi: to je isto svugdje, kao u Americi, između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika.
Biografija
Andrea CALABRETTA je postdoktorski istraživač na Sveučilištu u Padovi (Italija), gdje predaje tečajeve o kvalitativnim istraživačkim metodama u sociologiji. Doktorirao je 2023. godine s tezom o transnacionalnim odnosima između tunižanske zajednice u Italiji i zemlje podrijetla, temeljenu na mobilizaciji teorija Pierrea Bourdieua. Osim odnosa s izvornim kontekstom, radio je na procesima socijalne uključenosti i isključenosti koji utječu na migrante i njihove potomke, njihove radne puteve u talijanskom društvu i procesima oblikovanja migrantskog identiteta.
Bernard Mossé je povjesničar, odgovoran za Istraživanje, Obrazovanje, i Obuku u udruzi NEEDE Mediteran. Član Znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i Obrazovanje, za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO Katedre "Obrazovanje za građanstvo, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).
Bibliografija Appadurai Arjun (2001), Nakon kolonijalizma. Kulturne posljedice globalizacije, Pariz: Payot.
Calabretta Andrea (2024), Doubles absences, doubles présences. Le capital social comme clé de lecture de la transnationalité, U A. Calabretta (ur.), Mobilités et migrations trans-mediteranske. Un dialogue italo-français sur les mouvements dans et au-delà de la Méditerranée (str. 137-150). Padova: Padova University Press. https://www.padovauniversitypress.it/system/files/download-count/attachments/2024-03/9788869383960.pdf
Dvorci Stephen, De Haas Hein i Miller Mark J. (2005. [zadnje izdanje 2020.]), Doba migracija. Međunarodna kretanja stanovništva u suvremenom svijetu, New York: Guilford Press.
Elias Norbert, Scotson John L. (1965. [ponovljeno izdanje 1994.]), The established and the outsiders. A Sociological Enquiry into Community Problems. London: Sage.
Iz ove razgovora, AI je generirala niz ilustracija. Stefan Muntaner ju je hranio uredničkim podacima i vodio estetsku dimenziju. Svaka ilustracija postaje jedinstveno umjetničko djelo putem NFT-a.
