Alepski papar nije samo neizostavan sastojak levantske kuhinje, već je i temelj ekonomije za mnoge obitelji u Salqinu. No, između suše i sukoba, proizvodnja ovog dragocjenog crvenog voća, izuzetno traženog na Bliskom Istoku, je pod velikim pritiskom. Suočeni s klimatskom krizom, poljoprivrednici inoviraju kako bi sačuvali kulturu koja oblikuje njihov svakodnevni život i baštinu.
Cultivirano u sirijskom selu Salqin, smještenom u provinciji Idlib, ova vrsta paprike, poznatija pod imenom alepska paprika, istaknuti je sastojak lokalne kuhinje, cijenjen zbog svog blago voćnog i ljutkastog okusa. "Malo umamija" (ukusno) dodali bi neki.
Kulturni i kulinarski simbol
Korišten u pripremi proizvoda s područja - mouné - alepski papar više je od običnog začina. To je kulturni i kulinarski stup za cijelu regiju. Može se naći u makdous - malim bijelim patlidžanima punjenim mješavinom papra, oraha i češnjaka konzerviranim u maslinovom ulju -, u shanklishu - tradicionalnom suhom i zreloj siru, obično napravljenom od kravljeg ili kozjeg mlijeka -, ali također može se napraviti i pasta od papra (رب الحر) ili mouhammara - umak/dip porijeklom iz Alepa, u Siriji, vrlo popularan u levantskoj i turskoj kuhinji. "Na tržištu ima puno vrsta papra, od pimenta do habanera, ali ništa ne daje okus i teksturu alepskog papra", kaže Rosie, libanonska, četrdesetogodišnja domaćica.
Ove godine, štandovi libanonskih, turskih i iračkih tržnica, tradicionalno preplavljeni sirijskim crvenim paprikama već od kolovoza, doživjeli su neobično kašnjenje. Tek krajem rujna pojavile su se neke kutije, otkrivajući tako ranjivost u lancu opskrbe. "Mnogi kupci dolaze tražiti alepske paprike za svoj mouné, priča Bassam, trgovac na tržnici u Libanu. Nabavio sam nekoliko kutija, ali velike količine idu velikim distributerima ili proizvođačima mounéa u količini u cazi (pokrajina) Bekaa."
Lokalno gospodarstvo na ispitu suše
Trgovina paprikom predstavlja ključan izvor prihoda za lokalno stanovništvo. Izvozi se uglavnom u Libanon, Tursku i Irak, doprinoseći održavanju lokalne ekonomije u regiji gdje sukobi nisu ostavili mnogo prilika. Unatoč tim prednostima, sirijski poljoprivredni sektor suočava se s neviđenim ekološkim izazovima. Već gotovo 70 godina, Sirija se bori s sušom koja ne prijeti samo poljoprivredi, već i sigurnosti hrane.
U 2021. godini, Sirija je zabilježila svoju najgoru godinu suše u sedam desetljeća, s temperaturama koje su porasle za 5 stupnjeva u odnosu na godišnji prosjek. Neke regije, poput Rake, vidjele su dramatičan pad oborina, dosežući jedva 80 mm, naspram 208 mm u 2019. To se direktno odrazilo na usjeve, s padom proizvodnje pšenice za gotovo milijun tona tijekom posljednjeg desetljeća. U ovom kontekstu, održavanje uzgoja crvene paprike gotovo je podvig. “Prije smo izvozili (regija NDLR) više od četrdeset tona paprike godišnje, danas jedva prodajemo manje od dvadeset na lokalnom i međunarodnom tržištu, objašnjava Mahmoud, poljoprivrednik. Voda postaje sve rjeđa, a nabavka je preskupa."
Prilagodba na klimatsku krizu
Sučeljeni s ovom klimatskom krizom, poljoprivrednici Salqina morali su se prilagoditi kako bi preživjeli. Jedan od glavnih alata ove prilagodbe je sadnja s niskom potrošnjom vode. Ova tehnika omogućuje racionalniju upotrebu vode. Umjesto tradicionalnog navodnjavanja, mikro navodnjavanje omogućuje zalijevanje kultura kap po kap, smanjujući tako gubitke zbog isparavanja i infiltracije. "Također koristimo malčiranje koje pomaže zadržati vlagu u tlu i goveđi izmet prirodno bogat vodom. To nam je omogućilo da održimo dio proizvodnje paprike, unatoč izuzetno teškim vremenskim uvjetima", nastavlja Mahmoud.
Određene nevladine organizacije (NGO) poput International Center for Agricultural Research in the Dry Areas (ICARDA), Care France, ili čak Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu odigrale su ključnu ulogu u opstanku ove lokalne ekonomije. Pružaju tehničku podršku poljoprivrednicima, obučavaju ih za nove metode upravljanja parcelama, i pružaju financijsku podršku za poboljšanje lokalne infrastrukture, posebno jedinica za preradu usjeva.
Balansiranje klimatskih i geopolitičkih izazova
Prema lokalnom stanovništvu, ta podrška je omogućila održavanje dijela proizvodnje paprike, unatoč geopolitičkoj nestabilnosti regije. Projekti crowdfundinga, poput zajedničke kupovine strojeva, također su pokrenuti. To omogućava poljoprivrednicima pristup modernim alatima i diversifikaciju izvora prihoda. Međutim, ti napori nisu dovoljni za uklanjanje strukturnih prepreka koje koče razvoj ove gospodarske aktivnosti.
Smanjenjem ovisnosti o vodi, poljoprivrednici usmjeravaju svoje napore na druge aspekte proizvodnje, poput lokalne prerade paprike. Ovaj proces, koji uključuje sušenje, mljevenje i sjeckanje, dodaje vrijednost sirovom proizvodu, dok istovremeno stvara dodatna radna mjesta. Diversifikacija poljoprivrednih aktivnosti postaje način na koji se uravnotežuju negativni učinci klime na usjeve.
Trgovina pod pritiskom
Unatoč tehničkim napretcima i vanjskoj podršci, ograničen pristup međunarodnim tržištima ostaje glavna prepreka za proizvođače Salqina. Zbog političkih napetosti i oružanih sukoba, izvoz paprike u zemlje poput Libanona ili Turske često se prekida. Trgovački putevi postaju opasni ili neprohodni, prisiljavajući proizvođače da prodaju svoje zalihe na gotovo nepostojećim lokalnim tržištima.
Ova povećana konkurencija stavlja pod pritisak već oslabljeno gospodarstvo. Poljoprivrednici se moraju nositi s volatilnošću cijena koje mogu ugroziti njihovo dugoročno preživljavanje. Prema stručnjacima, troškovi prijevoza robe između Sirije i Libana porasli su za 30 % u 2023., pogoršavajući financijske poteškoće proizvođača. "Iako cijenjeni od strane stranaca (Libanonaca, Iračana i Turaka NDLR) naši proizvodi često stižu truli zbog neobičnih uvjeta prijevoza i vremena koje gubimo zbog sukoba", objašnjava Abdallah, poljoprivrednik.
Spajanjem inovativnih poljoprivrednih tehnika i lokalnih inicijativa, zajednica Salqin uspjela je održati vitalnu ekonomsku aktivnost, prilagođavajući se klimatskim uvjetima. Crvena paprika, nekada simbol prosperiteta, danas je svjedok odlučnosti u očuvanju nematerijalne baštine i načina života.
