Sredozemno more je vrlo naseljeno područje, a istovremeno je jedna od najpopularnijih svjetskih destinacija za turizam. Međutim, također je područje gdje su rizici od prirodnih katastrofa prisutni: potresi, vulkanska erupcija, poplave ili čak vrućine...
Ljetna nit vodilja, ova tema je predmet dijaloga između Bernarda Mosséa, znanstvenog direktora NEEDE Mediterana, i Ante Ivčevića, stručnjaka za upravljanje prirodnim rizicima. Razgovor koji slijedi u iduća četiri tjedna.
# 4 – Informacije nisu dovoljne: potrebno je uključiti stanovništvo u proces donošenja odluka
Bernard: Vraćam se na ključno pitanje koje je srž vašeg rada, informiranje stanovništva i prevencija. Već ste to spomenuli: ljudi postaju sve svjesniji rizika, katastrofa te potrebne prilagodbe na klimatske promjene i općenito tranziciju. No vidimo da ta svijest, putem sveprisutne informiranosti, nije dovoljna za uklanjanje prepreka promjeni ponašanja. Što po vama treba učiniti, osim kampanja informiranja, kako bi populacija mogla promijeniti ponašanje?
Ante: Hvala puno na ovom pitanju. To je vrlo zanimljivo i važno, i uopće nije jednostavno. Vjerujem da mnogi vođe svake zemlje traže načine komuniciranja i uvjeravanja ljudi da djeluju i prihvate prilagodbu u interesu cijelog društva. No, to je teško. Povjerenje je ključ: povjerenje ljudi u znanstvenike i vođe, ali i povjerenje vođa u ljude. Kada vođe i znanstvenici komuniciraju s ljudima, to bi trebala biti međusobna veza, pravi "razgovor", u smislu da treba manje pružati rješenja i davati naredbe nego zajednički shvatiti gdje su prepreke prilagodbi i predložiti korake naprijed.
Prepreke nisu uvijek ekonomske: upravo sam proveo sedam mjeseci u Sjedinjenim Američkim Državama, u Bostonu u Massachusettsu, vrlo bogatoj saveznoj državi. Tamo, kao i svugdje u Sjedinjenim Američkim Državama, kao što znate, postoji veliki problem povjerenja prema znanstvenicima. Rasprava o klimatskim promjenama je politički vrlo polarizirana i stoga blokirana.
Bojim se da bi taj negativni društveni pokret mogao utjecati na javne rasprave kod nas u Europi...
Također se može spomenuti razdoblje COVID krize zbog loše komunikacije: političari su uglavnom isticali najbolje moguće informacije znanstvenika kako bi opravdali poduzete mjere. Međutim, postoje populacije koje nisu bile u mogućnosti pratiti ih; posebno najranjivije osobe.
Na primjer, na sjeveru Maroka, gdje trenutno radim na obalnom planiranju, mnogi ljudi čiji je posao bio povezan s turizmom izgubili su posao tijekom COVID-a jer su granice bile zatvorene, kao i u mnogim zemljama. Međutim, žene, već ekonomski ranjive, najviše su pogođene...
Dakle, ne znam jesu li vođe sve to planirale, ali vjerojatno bi se moglo izbjeći da su na bilo koji način konzultirale lokalno stanovništvo.
Sada se vraćam na upravljanje prirodnim rizicima i povezanost s stanovnicima: mislim da je to zaista neophodno. S jedne strane, nemamo resurse i vremena za rad s svima, s milijunima ljudi; ali možemo surađivati s građanskim udrugama i tako računati na veću osviještenost stanovništva. To je važno jer znanstvenici prenose rezultate svojih istraživanja, ali donositelji odluka moraju uključiti i druge probleme. Ponekad znanstvenici ne razumiju zašto prilagodba klimatskim promjenama nije brža. No, tu su društvena i ekonomska pitanja koja su vrlo važna za stanovništvo, posebno za ranjive skupine; jer, očito, nije isto za bogate i siromašne prilagoditi se. Danas više radimo na ovom konceptu "klimatske pravde", "okolišne pravde".

Ante Ivčević, stručnjak za upravljanje rizicima u obalnim područjima poslijedoktorand geografije na Sveučilištu Aix-Marseille. Povezan je s Centrom PAP/RAC u Splitu u Hrvatskoj u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Trenutno radi na projektu Proteus u laboratoriju MESOPHOLIS na Sveučilištu Aix-Marseille, na upravljanju rizicima na Mediteranu, pod vodstvom Sylvie Mazzella, voditeljice istraživanja iz sociologije.

Bernard Mossé povjesničar, odgovoran za Istraživanje, Obrazovanje, Formiranje udruge NEEDE Mediteran. Član Znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i Obrazovanje, za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO katedre "Obrazovanje za građanstvo, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).

Iz ove razgovora, AI je generirala niz ilustracija. Stefan Muntaner ju je hranio podacima o uređivanju i vodio estetsku dimenziju. Svaka ilustracija postaje jedinstveno umjetničko djelo putem NFT-a.
Za odlazak dalje