Baština odjeće izaziva veliko zanimanje u Alžiru. Nošeni od strane žena tijekom svečanih prigoda, kaftani, karakous, melhafas i drugi serwali rezultat su kulturnog miješanja koje se proteže kroz nekoliko stoljeća. Očuvanje ove nematerijalne baštine kroz obuku u tehnikama izrade je srž Festivala tradicionalne alžirske odjeće.
Odjevena u svoj ljubičasti satenski karakou, Naïma Boukabraine ponosno šeće hodnicima Palače Raïs. U ovom srpnju, ova obrambena građevina u Alžiru izgrađena tijekom osmanske ere domaćin je 6. izdanja Festivala tradicionalne alžirske odjeće. Umirovljena profesorica, Naïma Boukabraine dugo je podučavala tehnike alžirske vezenja. Za nju, nije baš u potpunosti u mirovini jer nastavlja prenositi svoje znanje. "Alžirska vezena je umjetnost koja je priznata diljem svijeta, moramo je naučiti novim generacijama. To nije jednostavno, jer postoji nedostatak interesa za sve zanate. Stoga je naša odgovornost obučavati mlade ističući prednosti ovladavanja ovim tehnikama, pogotovo jer je potražnja velika", objašnjava.
Faïza Riache, direktorica Palače Raïs i povjerenica ovog festivala, smatra da je obuka „sigurno najvažniji aspekt, jer je glavna osnova za prijenos ovog drevnog zanata“. „Za ovaj šesti po redu festival posvećen alžirskom vezu, stvorili smo radionicu za djecu kako bi imali prvi kontakt s koncem, iglom i tkaninom. Naravno, ova aktivnost će trajati samo nekoliko dana, tijekom trajanja festivala. Moramo se usmjeriti prema trajnom okviru. S toga ćemo podnijeti preporuke Ministarstvu kulture kako bi se zanati ručne izrade upisali u programe stručnog osposobljavanja. Također ćemo predložiti da se ove tehnike uzdignu na nacionalnu umjetnost. Sve ove akcije imaju za cilj istaknuti alžirski identitet i kulturu“, navodi Faïza Riache.
Glavni grad mediteranske mode
Razvoj odjevnog naslijeđa u Magrebu, posebno u Alžiru, rezultat je kulturnih mješavina koje datiraju iz antičkih vremena. Lamelhafa, komad tkanine od vune ili pamuka, koji se drži s metalnim fibulama, još uvijek se nosi u nekim regijama Alžira, posebno u Auresu. Ova odjeća je preživjela kroz stoljeća. Prema Aïchi Hannafi, profesorici na Institutu za arheologiju Sveučilišta Alger II, sve civilizacije koje su prošle kroz Alžir donijele su nove elemente koji su bili usvojeni, a zatim transformirani od strane lokalnog stanovništva. Arheolog navodi primjer ghlile, izvezenog prsluka koji su Andaluzijci donijeli sa sobom kada su napustili Španjolsku i došli u alžirske gradove od pada Granade krajem 15. stoljeća. "Zapravo, ghlila iz Andaluzije je prošla kroz promjene odmah po dolasku u Alžir. Žene su se pobrinule da prilagode ovu odjeću lokalnom kontekstu miješajući je s drugim odjevnim komadima kako bi stvorile karakou, tipično alžirsku odjeću. Isti je slučaj i s derrom, koja je bogato ukrašena haljina s ukrasima od dragog kamenja također donesena iz Andaluzije. Nosila se u Tlemcenu, Oranu, Alžiru i Constantineu. Ova derra zapravo je predak poznate haljine Fergani iz Constantinea i blousa iz Orana. U 18. stoljeću u Alžiru svjedočimo pravoj revoluciji jer su žene odlučile napustiti haljine i odlučile nositi hlače, poznate serwal chelka. Žene su imale priliku nositi prekrasnu odjeću s dragocjenim tkaninama i ukrasima. Možemo reći da su alžirske žene tog vremena nosile kraljevsku odjeću i da je Alžir bio jedan od modnih prijestolnica Mediterana", ističe Aïcha Hannafi.
Kaftan, koji su uveli Osmanlije, prvobitno su nosili muškarci i bili rezervirani za dostojanstvenike koji su predstavljali Veliku Portu. "U Alžiru su ga žene usvojile u svojem sadašnjem obliku, a zatim je izvezen u sve regije Magreba". Aïcha Hannafi navodi da ni muškarci nisu zaostajali. I oni su nosili odjeću napravljenu od različitih tkanina i ukrašenu vezom. U velikim gradovima odjeća nikada nije bila neutralna. Personalizirana, omogućavala je isticanje društvenog položaja osobe koja ju je nosila. Važno je napomenuti da je ekonomska situacija igrala ključnu ulogu u razvoju odjeće. Tijekom razdoblja od 15. do 18. stoljeća, Alžir je koncentrirao veliko bogatstvo zahvaljujući trgovini, piratstvu i poljoprivredi.
Prijenos znanja
Tijekom francuske kolonizacije, prioritet je bio očuvati znanje usprkos brojnim ograničenjima. "Unutar obitelji, nastojalo se sačuvati i prenijeti zanate i geste. Jedna stvar ipak se promijenila, a to je bogatstvo odjeće koje je značajno opalo u usporedbi s osmanskim razdobljem. Očito je da je to posljedica ekonomske situacije tog vremena. Najvažnije je da su Alžirci uspjeli sačuvati velik dio tog naslijeđa koje je preživjelo kroz stoljeća. Čak smo primijetili da su se tradicionalne odjeće nastavile razvijati. To se posebno vidi u vezovima čiji su cvjetni motivi postupno zamijenili barokni stil," napominje učiteljica. Mekanizmi prijenosa i očuvanja krojačkih tehnika u Alžiru posebno su zanimljivi. Naime, širenje tog znanja nije bilo ograničeno samo na obiteljski prostor. Tijekom mladosti, Naïma Boukabraine je naučila vez s misionarkama sestrama Notre-Dame d’Afrique. "Treba reći da bijele sestre nisu samo nastojale naučiti nas tehnike, već su se trudile naučiti nas porijeklo svih bodova kao i njihovo značenje. Sestra zadužena za obuku rekla mi je da je naučila vez od stare Alžirke koja je radila u sirotištu u Bouzaréahu, na visokim dijelovima grada," tvrdi ona. Za Faizu Riache, prioritet treba biti očuvanje tog naslijeđa izbjegavajući "akcije modernizacije". "Smatram da je važno reproducirati tradicionalnu odjeću onakvu kakva je bila u prošlosti," naglašava povjerenica festivala. "Modernizacija tih odjevnih predmeta može rezultirati gubitkom tog naslijeđa".
