Sredozemni bazen je vrlo naseljeno područje, a istovremeno je jedna od najpopularnijih svjetskih destinacija za turizam. Međutim, to je i područje gdje su rizici od prirodnih katastrofa prisutni: potresi, vulkanska erupcija, poplave ili čak vrućine...
Ljetni vodič, ovaj problem je predmet razgovora između Bernarda Mosséa, znanstvenog direktora NEEDE Mediterana, i Ante Ivčevića, stručnjaka za upravljanje prirodnim rizicima. Intervju će se pratiti tijekom sljedećih pet tjedana.
# 3 – Prirodne katastrofe nisu novost, ali postaju sve opasnije
Bernard: Vratimo se unatrag u povijest. Ne možemo li reći da su prirodne katastrofe uvijek postojale? Spominjući velike povijesne katastrofe, poput onih u Pompejima, ili još dalje u prošlosti s erupcijom Santorin koja je povezana s mitom Atlantide? Ne možemo li, na neki način, reći da je to konstanta?
Ante: Mislim da su uvijek postojale. Imamo u povijesnom sjećanju slučajeve koje ste spomenuli. Ali, primjerice, 1755. godine, kada je Lisabon potpuno uništen potresom, tsunamijem i ogromnim požarom koji je uslijedio, znate li što je povećalo katastrofu: svijeće u kućama, crkvama, bila je 1. studenog, Dan svih svetih...! Prvo imamo prirodni događaj, kao u tom slučaju, potres, a onda dolazi nepredvidivost i neznanje ljudi. Što je tsunami? Neki su vidjeli ogromnu masu vode kako se povlači, otišli su do obale da je vide i odneseni su...
Katastrofa je uvijek kombinacija prirode i ljudi. Ali dok su prirodni događaji uvijek prisutni, danas su puno ozbiljniji nego prije. To je slučaj s olujama naravno, a posebno je to slučaj u obalnim područjima, na granici između kopna i mora, s prenaseljenošću i prevelikom izgradnjom, ali i na obalama rijeka koje su pretjerano urbanizirane...
Dakle, da, slažem se s vama, već smo imali sve to prije, ali smo znatno pogoršali situaciju svojim ponašanjem i aktivnostima.
Svijest o rizicima nije prirodna: mora se raditi na njoj
Bernard: Naravno da ne želim osloboditi političare njihove odgovornosti, ali svijest o pogoršanju prirodnih katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama je relativno nedavna. Mnoge od ovih zgrada izgrađene su u 1960-ima i 1970-ima, kada ta razina svijesti nije bila tako oštra. Dakle, postoji pitanje svijesti na koje se puno oslanjate u svojim radovima i postoji i sposobnost znanstvenika da prenesu svoje rezultate populaciji.
Ante: Pitanje svijesti je važno, ali nije centralno. Na primjer, tijekom mog istraživačkog projekta na sveučilištu VUB u Bruxellesu, moje istraživačko područje bila je Catania, na Siciliji; razgovarao sam s tri skupine ljudi: znanstvenicima, administratorima i civilnim društvom. Primijetio sam da su svi svjesni da se grad nalazi u seizmičkoj i vulkanskoj zoni, što je naravno povezano. Znaju povijest Catanie, da je grad mnogo patio od potresa, posebno 1693. godine, da je susjedni grad Messina uništen 1908. godine. Ali, kao što ste spomenuli, zbog zgrada koje su sagrađene tijekom velikog gospodarskog procvata 1960-ih i 1970-ih godina, kada danas gledaš te zgrade i znaš da se potres može dogoditi svaki dan, meni, naravno, to izaziva strah...
Razgovarajući s mojim sugovornicima, čak i s znanstvenicima, naglašavali su ekonomski izazov. Predviđanje, obnova, ponovna izgradnja, sve to predstavlja veliki trošak. Još gore: istraživačica, urbanistica, koja je sudjelovala u projektu građenja svoje vlastite kuće, objašnjavala je kako je uložila puno u projekt "tip top", osim za seizmički rizik, jer je to preskupo.
Ali pogledajmo i s širom vizijom: postoji ekonomska zadaća u Europi, ali možda je puno teže ulagati na Bliskom istoku ili u Sjevernoj Africi.
Da, potpuno se slažem s pitanjem svijesti. Međutim, ponekad ljudi jesu svjesni, ali smatraju da to neće previše utjecati na njihov život. Možete biti informirani o nekoj temi, a da je ne osjećate duboko.
Kada sam osjetio potres 2020. godine, činjenica da sam studirao seizmologiju i geofiziku nije mi pomogla. Moja reakcija je bila potpuno iracionalna kada sam vidio cestu prekrivenu valom koji je prolazio, seizmičkim valom. To je nezamjenjivo iskustvo. Jedno je znati, imati to znanje, čak tehničko ili znanstveno, a drugo je inkorporirati to znanje i reagirati ili čak anticipirati. Primjerice, u Hrvatskoj, vjerujem da smo vrlo svjesni valova vrućine jer imamo iskustva s njima, puno više nego što je to slučaj na sjeveru Europe očito.
Ante Ivcevic, stručnjak za upravljanje rizicima u obalnim područjima postdoktorand geografije na Sveučilištu Aix-Marseille. Povezan je s Centrom PAP/RAC u Splitu u Hrvatskoj u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Trenutno radi na projektu Proteus u laboratoriju MESOPHOLIS na Sveučilištu Aix-Marseille, o upravljanju rizicima na Mediteranu, pod vodstvom Sylvie Mazzella, istraživačicom u sociologiji.
Bernard Mossé je povjesničar, odgovoran za istraživanje, obrazovanje i obuku udruge NEEDE Mediteran. Član znanstvenog vijeća Zaklade Camp des Milles - Sjećanje i obrazovanje, za koju je bio znanstveni voditelj i koordinator UNESCO-ove katedre "Obrazovanje o građanstvu, znanosti o čovjeku i konvergencija sjećanja" (Sveučilište Aix-Marseille / Camp des Milles).
Iz ove rasprave, AI je generirao niz ilustracija. Stefan Muntaner ju je hranio uredničkim podacima i vodio estetsku dimenziju. Svaka ilustracija postaje jedinstveno umjetničko djelo putem NFT-a.
Kako bi otišli korak dalje
1. Ivčević, A., Mazurek, H., Siame, L., Bertoldo, R., Statzu, V., Agharroud, K., Estrela Rego, I., Mukherjee, N. i Bellier, O., 2021. Pouke o važnosti podizanja svijesti o rizicima na mediteranskom području (sjeverni Maroko i zapadna Sardinija, Italija). Prirodne opasnosti i zemaljski sustavi, 21(12), str. 3749-3765.
https://hal.science/hal-03478720
2. Ivčević, A., Mazurek, H., Siame, L., Moussa, A.B. i Bellier, O., 2019. Pokazatelji u upravljanju rizicima: Jesu li oni korisno sučelje između prirodnih opasnosti i društvenih odgovora? Izazovi i prilike nakon UN Sendai konferencije 2015. godine. International Journal of Disaster Risk Reduction, 41, str. 101301.
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S2212420919300585