Libanon

Methanization of waste: trajno rješenje za Libanon

Projekt Sveučilišta Saint Joseph iz Bejruta o metanizaciji mogao bi pretvoriti organski otpad u dragocjeni resurs. Ovaj inovativni projekt posebno ima za cilj revitalizaciju sektora energije (uključujući električnu energiju) i poljoprivrede u Libanu.

Ovaj članak slijedi članak objavljen prošli tjedan na 22-med : Otpad iz libanonskih smeća hrani paralelnu ekonomiju)

Methanizacija? To je prirodni biološki proces razgradnje životinjske ili biljne organske tvari u odsustvu kisika (anaerobna probava), zahvaljujući djelovanju različitih mikroorganizama. Ona se prirodno događa u određenim okruženjima poput močvara ili se može namjerno provoditi u posebnim postrojenjima. Methanizacija proizvodi dva tipa komponenti: biometan nazvan biomethane koji može zadovoljiti industrijske potrebe (toplina), kućanske potrebe (grijanje, topla voda, kuhanje) ili gorivo (BioGNV). I digestat, organski ostatak koji se može koristiti kao gnojivo, zamjena za mineralna azotna gnojiva, ili kao organsko, potičući restrukturiranje humusa i obogaćivanje tla.

Neiskorišteni libanonski otpad

Od njegove eksplozije 2015. godine, kriza otpada visi kao stalna prijetnja nad Libanonom. To je zbog loše uprave spisa od strane nadležnih vlasti. Ogromni kontejneri smeća prekrivaju ulice i Libanonci u njih bacaju otpad bez ikakvog razdvajanja. Podizvođačka tvrtka zatim preuzima vođenje otpada do otvorenih deponija. Dok reciklabilni dio otpada pruža ekonomsko rješenje za najsiromašnije, većina organskog otpada krije jednako obećavajuće perspektive.

Važno je da stanovništvo smanjuje, reciklira i ponovno koristi svoj otpad ", naglašava Zeina Hobaika, šefica Odjela za životne znanosti i zemlju - biokemiju na Sveučilištu Saint Joseph u Bejrutu (USJ) i istraživačica u području pretvorbe otpada u energiju. Većina otpada u Libanonu je organska, prema istraživanjima 80%, stoga bogata vodom. Metanizacija je jedno od glavnih rješenja za problem upravljanja otpadom, trebala bi biti dio državnog plana djelovanja ", tvrdi.

Kriza električne energije

Osim što nudi rješenje za problem otpada, ovaj postupak metanizacije dotiče se još jednog problema Libanonaca: električne energije. Dok je Beirut opskrbljen električnom energijom 24 sata dnevno od strane podizvođača države, Elektrane Libana, ostatak zemlje preživljava s dva sata električne energije dnevno koju pruža država. Ponekad čak ni toliko. Ova situacija traje već više od dva desetljeća. Libanonci su se stoga okrenuli privatnim kvartovskim generatorima koji predstavljaju pravu energetsku mafiju.

Prema znanstvenici, ono što čini rješenje metanizacije zanimljivim je činjenica da se dotiče tri najproblematičnija sektora u Libanonu: sektora otpada, energije i poljoprivrede.

Istraživanja započeta 2013. godine

Projekt financiran od strane Fakulteta znanosti na USJ-u, Libanonskog nacionalnog vijeća za znanstvena istraživanja i regije Bretagne bavio se proučavanjem tehnika metanizacije raznih otpadaka libanske industrije. „Započeli smo istraživanje metanizacije s otpadcima grožđa 2013. godine, što se pokazalo vrlo obećavajućim, dodaje istraživačica vodećeg projekta. Također smo razvili i optimizirali metanizaciju maslina, kave, kao i otpadaka krumpira te one koji potječu iz industrija mliječnih proizvoda i peradi. To su najaktivniji sektori prehrambene industrije u Libanonu.“ Otpadci se inokuliraju bakterijama koje potječu iz goveđeg gnoja uzgojenog u regiji te će ih probaviti ti mikroorganizmi koji će proizvesti metan i digestat. Ova inicijativa omogućuje poljoprivrednicima manju upotrebu gnojiva, udaljavajući tako kemijske proizvode iz naših tanjura i podzemnih voda.

Godine 2018. ideja je bila stvoriti centar za metanizaciju u Békaa, glavnoj industrijskoj regiji Libana, gdje bi svi otpaci bili centralizirani kako bi se svim industrijalcima pružila besplatna električna energija na pravedan način. "Provedena je studija izvedivosti, ali projekt je obustavljen zbog kriza", dodaje profesorica.

Projekt kružne ekonomije s brojnim prednostima

„Ovo je puno više od znanstvenog istraživanja, to je most između tri glavna sudionika u Libanonu, društva, industrije i znanstvenog istraživanja. Stoga je važno kao pružatelj rješenja za veliku krizu,“ ističe Richard Maroun, prorektor za istraživanje na USJ-u i partner u projektu.

Znanstvenici su imali nekoliko kontakata s različitim industrijalcima, ali ekonomska situacija zemlje nije olakšala provedbu njihovih projekata. Unatoč tim izazovima, oni ne odustaju i odlučni su ostvariti svoje ciljeve, zahvaljujući novim ozbiljnim smjernicama. Jer ovaj projekt kružne ekonomije, vrlo obećavajući, nudi rješenja za nekoliko libanonskih sektora: okolišni, zdravstveni, industrijski, poljoprivredni, energetski i kasnije ekonomski. Implementacija takvih inicijativa ključna je za oporavak zemlje od cedra.