U Libanonu, ekonomska kriza i izuzetno niske plaće natjerale su mnoge ljude da pretražuju smeće kako bi sakupili reciklabilne materijale i prodali ih. Ova paralelna ekonomija otpada, iako neformalna i nesigurna, doprinosi njihovom smanjenju pružajući istovremeno bitne prihode najsiromašnijima.
Libanon prolazi kroz ekonomsku krizu koja ima značajne posljedice na privatni i javni sektor, s izuzetno niskim plaćama, pri čemu neke ne prelaze 38 eura mjesečno. Mnogi ljudi, posebno sirijski izbjeglice kojima su uskraćene pomoći UN-a jer su ilegalni, okreću se smeću kako bi preživjeli. Ova situacija rezultirala je paralelnom ekonomijom otpada, pružajući rješenje za nacionalni problem upravljanja otpadom i stvarajući ekonomske prilike za najsiromašnije.
Paralelna ekonomija
Sakupljači pretražuju kante za smeće u različitim četvrtima Bejruta u potrazi za reciklabilnim materijalima poput plastike, metala i papira. „To radimo dva *puta dnevno, u 7 i 22 sata“, povjerava 22M Ali, 35-godišnji sakupljač libanonskog podrijetla. „Uspijevamo zaraditi između 14 i 19 eura svaki dan zahvaljujući smeću u glavnom gradu (što je 7 do 10 puta njihova plaća NDLR). Odbijam svoje osobne troškove i šaljem ostatak svojoj obitelji u Siriju“, nastavlja.
Neki redoviti posjetitelji čak su popisali četvrti u kojima je berba bila najbolja. "Posjećujem samo najprometnije četvrti: ili one s pubovima i noćnim klubovima, ili one u kojima ima puno ureda, jer je berba tamo bolja. Manje je smeća poput hrane, a više materijala koji se može prodati poput limenki, papira ili plastične ambalaže," kaže Mohammad, 24-godišnji sakupljač sirijskog podrijetla.
Ostali redoviti posjetitelji uspostavili su odane odnose s nekoliko četvrti, poput Houssama, 21 godinu i Tareka, 17 godina, obojica ilegalnih sirijskih izbjeglica. "Ja sam odgovoran za ove tri zgrade ovdje (ulica Hamra) i moj prijatelj za prvih pet u paralelnoj ulici (ulica Léon). Stanovnici nam pružaju već sortirane otpatke u plastičnim vrećama. Tijekom jednog dana, prikupimo jednako otpada kao inače tijekom tjedan dana. To povećava naš tjedni prihod s 47 na 69 eura", pričaju mladići.
Tajne upute
Oni prikupljaju, a zatim prodaju u tajne reciklažne centre, smještene u napuštenim starim zgradama u glavnom gradu pogođenom eksplozijom u luci Bejrutu 2020. Abdullah, 35-godišnji Libanonac, vlasnik jednog tajnog reciklažnog centra, objašnjava: "Ovdje vagamo i kupujemo materijale koji nas zanimaju. Zatim ih prodajemo tvornicama za recikliranje u zapadnim zemljama, posebno u Turskoj". Prema Mahmoudu, 65-godišnjem Palestincu, "svaki sakupljač nam donese oko 85 kg otpada dnevno. Dakle, ukupno 1000 kg otpada dnevno za naš reciklažni centar. Ima ih više od desetak poput našeg u glavnom gradu".
Taj neformalni posao nije samo omogućio sakupljačima da zadovolje svoje potrebe, već je također doprinio smanjenju otpada na libanonskim ulicama. Time se olakšava sustavima upravljanja otpadom koji su često neefikasni i odgađa se latentna kriza koja je s njima povezana.
I dalje se suočava s nekoliko glavnih prepreka: nesigurni radni uvjeti, nedostatak socijalne zaštite i konkurencija za reciklirane materijale. Osim toga, ilegalni sirijski izbjeglice suočavaju se s napetostima s libanonskim unutarnjim sigurnosnim snagama koje ih mogu protjerati.
Većina sakupljača su Sirijci, pa većina prihoda generiranih ovom ekonomijom šalje se u Siriju. To dodatno pogoršava problem iscrpljivanja resursa prema toj susjednoj zemlji, kao i nestašicu strane valute u Libanonu.
