U Ateni, gdje su ostali samo neki stablovi i rijetki parkovi, postavlja se pitanje odnosa djece prema prirodi. Studije su pokazale da nedostatak kontakta s prirodnim okolišem može naštetiti njihovom fizičkom zdravlju i kognitivnom razvoju. Igranje u prirodi, prema istraživanjima, potiče kreativnost i povećava vještine rješavanja problema. Odgojiteljica Vasiliki Kampilakou, svjesna ovog nedostatka, osnovala je 2005. godine u Dionysosu, u Attici, prvi šumski vrtić za malu djecu.
*„Sve je počelo kao osobna potreba dok sam gledala svoju kćer kako odrasta. Pokušavala sam pronaći prostor za njezino druženje koji kombinira tjelesnu aktivnost i prirodu. No, takvo nešto nije postojalo u Grčkoj. Pretražujući internet, pronašla sam šumske škole koje funkcioniraju u drugim europskim zemljama. Od tada, moj je cilj bio stvoriti nešto slično kod nas,“ priča gđa. Kompilakou.
Jedna ideja rođena u Švedskoj
Nakon mnogo truda i putovanja u udaljenu Švedsku gdje prva europska šumska škola djeluje od 80-ih godina, Vasiliki Kampilakou napokon je uspjela stvoriti nešto slično u Attici (regija blizu Atene), pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja. U "Pefkites", kako se šumska škola naziva, djeca imaju priliku učiti, igrati se i uzgajati.
Prema gđi. Kompilakou, posebno je važno da djeca od najranije dobi vizualiziraju koncepte poput krivulja, kutova i linija u prirodnom prostoru. "Isto tako, u prirodi imaju priliku čuti zvukove koji su vrlo teški za čuti u zatvorenim prostorima, gdje obično djeca provode svoje obrazovanje u ranom djetinjstvu. Nadalje, u šumi djeca uče što znači timski rad pomažući jedni drugima, primjerice prelazeći potok. Kroz te pokrete, povezuju se jedni s drugima", ističe, naglašavajući i važnost avanture u kojoj djeca sudjeluju u prirodi. "Svijet oko nas je fascinantan. Ne trebaju im mobilni telefoni ili tableti da bi ušli u imaginarni svijet i osjećali se snažno ili kompetentno. Mogu istražiti kanjon šume, trčati ili se penjati po drvetu. Ukratko, doživjeti vrlo ugodne trenutke u stvarnom vremenu i prostoru".
Program izvan školskih standarda
Svakodnevni život u školi šume apsolutno nema veze s onim što bi iskusio klasični učenik. Program počinje u osam sati ujutro i čim se okupe devet učenika iz vrtića, priprema se doručak s organskim voćem koje su sami uzgajali. Zatim slijede različite šetnje kroz šumu, gdje putokazi daju upute: "broji nijanse zelenila oko sebe" ili "lezi, pogledaj u nebo, što vidiš?". Nakon toga, kreću prema obali rijeke gdje ima puno pijeska i grade strukture vlastitim rukama. Zatim, ako je sezona, peku kestene oko vatre koju je zapalila odgojiteljica. Tu se cijela skupina okuplja i priča priče, najčešće nadahnuti stimulansima koji su privukli pažnju djece u šumi. U podne, ručaju ispod platana, a u slučaju kiše, sklanjaju se u kolibu koju su sagradili u šumi. "Omiljene aktivnosti djece su valjanje u palim lišćem i penjanje po drveću", objašnjava gđa. Kompilakou.
Cilj ove specifične obrazovne filozofije je proširiti se na druge škole diljem Grčke, jer, kako primjećuje Vasiliki Kampilakou, kontakt s prirodom je ljepota života. "Šteta je što živimo u zemlji s toliko sunca, s tako blagom klimom koja bi omogućila postojanje desetaka takvih škola. Ipak, postoji samo jedna škola u šumi, i pruža osjećaj da učenje može biti nešto vrlo lijepo i iskustveno", zaključuje.
* Korijen riječi Pefkites je pefko (πεύκο) i znači bor.
